Ruksaci su bili puni klipića koje su dobili u Školi, a u njima se našlo i mjesta za sokove. Svi su jedva čekali tu srijedu, 15. svibnja 2024.

Brzo su stigli jer im je Varaždin blizu. Odmah su otišli na autobusni kolodvor, a poslije i na željeznički.

Najduže su razgledavali Gradski muzej Varaždin - utvrdu Stari grad. Tamo su saznali kako su živjeli njihovi preci. Bili su i u Varaždinskoj katedrali, a onda su ih učitelji odveli na zasluženi sladoled. Poslije su išli u Gradsku knjižnicu „Metel Ožegović“, na dječji odjel. Šetali su ulicama grada. Gladni i umorni jedva su čekali ručak koji je bio u Studentskome centru. Tamo su ih učitelji pustili da se malo poigraju na penjalicama i toboganu.

Autobus je stigao pa su otišli razgledati i Arenu Varaždin. Stigli su i pjevali dragu im pjesmu "Ja sem Varaždinec".

Puno su toga vidjeli, a ponešto su i upamtili. Vrijeme ih je poslužilo te su sretno stigli svojim kućama. 

Leonardo Vnučec, 2. b