Prvo odredište na našem putovanju bile su rimske terme u Varaždinskim Toplicama. Uz stručno vodstvo obišli smo Arheološki park Aquae Iasae - zgradu kupališta s bazenima, kupališnu baziliku i forum te saznali mnoštvo zanimljivih pojedinosti iz života starih Rimljana. Upoznali smo njihova visoka dostignuća – zidne freske, podno grijanje, žbukani pod, sustav kanala za opskrbu i odvodnju ljekovite vode.  Zaključili smo da su stari Rimljani bili veoma mudri i vješti graditelji.

Naše sljedeće odredište bila je – Lepoglava.
U Lepoglavi nam je dobrodošlicu zaželio kapelan župne crkve. Uveo nas je u crkvu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije i ispričao nam zanimljivosti iz njezine prošlosti. Nakon zajedničke molitve i pjesme, razgledali smo unutrašnjost crkve – barokne oltare, freske, orgulje… i svi smo se složili da je lepoglavska crkva veoma vrijedna, lijepa i prostrana.

Nekoliko minuta kasnije već smo bili u Gaveznici. Okruženi zelenilom, uživali smo u proljetnom danu koji nije mogao biti ljepši. Sunčan i topao s čistim nebom bez oblačka…
Vijugavom šumskom stazom popeli smo se do vulkanskog nalazišta  poludragog kamena ahata. Svi smo vjerovali da ćemo tamo pronaći blago.
Neumorno smo tražili… Svaki malo neobičniji kamen koji bismo pronašli, u zanosu smo proglašavali dragocjenim. Tim smo blagom napunili svoje džepove i ponijeli ga kući za uspomenu.

Putovima dragog nam zavičaja stigli smo i do Trakošćana. Visoko na brežuljku, okupan suncem, ponosno je stajao bajkoviti trakošćanski dvorac. Činio se nestvarnim, izranjao je iz šume u nebo…  Začuli su se uzdasi divljenja i uzbuđenja…  Laganim korakom kroz dvorski park pošli smo mu u susret. Na lančanom mostu čekao nas je vodič i poveo nas u razgledavanje dvorca. S njime smo prošetali lovačkom i viteškom dvoranom, dvorskim salonima, razgledali kuhinju i blagovaonicu, spavaonicu, knjižnicu, Julijaninu sobu, dvorsku obiteljsku kapelu… Nakon svega što smo čuli, vidjeli i doživjeli činilo nam se da je plemstvo onog vremena živjelo lagodnim, zanimljivim i zabavnim životom.
Izašli smo iz dvorca i spustili se do velike prostrane livade uz rijeku Bednju i tu smo se igrali do kasnih poslijepodnevnih sati. Bili smo sretni. Puni radosti, veselja, dojmova i doživljaja. Kako je lijep naš zavičaj – razmišljala sam vraćajući se kući…

Po dolu i gaju,
Po dragomu kraju
  Od kojeg mi lepšega ni.
(D. Domjanić)

                                                                         Klara Požgaj i Danica Detić