Cijele školske godine u 4. razredu pripremali smo se za nama najzanimljiviji događaj – školu u prirodi. Kad su naši roditelji odlučili da idemo u školu u prirodi i da idemo u Veli Lošinj, jedva smo čekali. U drugome polugodištu  počeli smo razgovarati što tamo možemo vidjeti, što raditi, što naučiti. Što se dan polaska više bližio, bili smo sve nestrpljiviji.

Kad je konačno došao taj dan, bili smo presretni i jako uzbuđeni. No nije sve bilo tako lako. Do Lošinja smo putovali 7 sati. Nekoliko puta stajali smo na odmorištima. Često smo pitali učiteljice koliko još ima do Velog Lošinja.

Osoblje hostela Vila San jako nas je  lijepo dočekalo i odmah su nam pokazali naše sobe. Brzo smo se odmorili i raspakirali i jedva čekali odlazak na kupanje.Bilo je prezabavno!

Sljedećeg smo jutra posjetili Lošinjski edukacijski centar Plavi svijet. To je mjesto gdje ljudi istražuju sve o dupinima u Jadranu. Naučili smo puno o dupinima- kako visoko skaču, koliko su dugi, kojeg su spola, kako ih možemo razlikovati...

Posjetili smo i novi muzej Apoksiomen u Malom Lošinju. Saznali smo što znači riječ „ apoksiomen“, koliko je dugo naš Apoksiomen ležao zaglavljen među stijenama i kako su ga restauratori pripremili za izložbe.

Zanimljiv dan imao je i zanimljiv završetak- pidžama party.

Sljedećeg jutra jedva smo ustali. Poslije doručka krenuli smo na cjelodnevni izlet na otok Susak. Plovili smo manjim brodom imena Zlatica. Na Susku nam jebilo  prekrasno jer smo se kupali i razgledali Donje i Gornje selo. Vraćajući se na Lošinj vidjeli smo dupina Ivanu kojeg smo posvojili u drugom razredu. Navečer smo opet plesali, ali prije toga ljubazni nas je vlasnik hostela pozvao u konobu gdje smo probali odličan pršut i sir.

Zadnjeg smo dana posjetili Miomirisni otočki vrt i naučili ponešto o mediteranskim biljkama koje tamo rastu. Nakon ručka oprostili smo se s našim ljubaznim domaćinima i ponovo krenuli na dugi put.

Kada smo došli kući, bili smo presretni što smo ponovo s obitelji, ali i tužni jer nam je škola u prirodi na Lošinju bila predivno iskustvo.

                                                                                          Franja Sokol, 4. b