Putovanje prema Italiji započelo je u ranim jutarnjim satima autobusom agencije Gallileo Travel d.o.o. uz stručno vodstvo profesora Drage Ilića.

Za veselo raspoloženje tijekom putovanja pobrinuli su se učitelj Darko Meštrić i učiteljica Jelena Keretić u ulozi odličnih voditelja „Radio autobusa“. Slušajući njihovu emisiju „Čestitke, želje i pozdravi“, koja se emitirala iz stražnjeg dijela autobusa, odlično smo se zabavili i nasmijali se do suza.

Nakon višesatne vožnje u dobro raspoloženom društvu, stigli smo do talijanskog gradića Duino poznatog po dva dvorca. Stariji dvorac je u ruševinama iz 11. stoljeća, a noviji je u odličnom stanju i stoljećima je vlasništvo njemačke plemićke obitelji Thurn und Taxis. Izgrađen je u 16. stoljeću na temeljima rimske utvrde, a od 2003. godine je otvoren za javnost. U njemu je austrijski pjesnik Rainer Maria Rilke napisao svoje besmrtne Devinske elegije. Devin je slovenski naziv za gradić Duino.

Nakon Duina posjetili smo prekrasni bijeli dvorac Miramare. Dvorac je izgrađen krajem 19. stoljeća od istarskog kamena po nalogu austrijskog nadvojvode Ferdinanda Maksimilijana Habsburga, strastvenog moreplovca. Ova prelijepa rezidencija na kamenoj litici, projektirana po modelu broda s pogledom na more i sunce, trebala je biti ljubavno gnijezdo nadvojvode i njegove supruge, belgijske kraljevne Charlotte. No nažalost par nije uživao u ljepotama dvorca. Maksimilijan je postao meksički car i par je morao otputovati u Meksiko gdje je Maksimilijan zarobljen i strijeljan u 34. godini života. Nikada nije vidio kompletno uređenu unutrašnjost dvorca. Carica Charlotta se vratila se u Europu, kratko je boravila u dvorcu, ali ubrzo je doživjela potpuni mentalni slom. Nakon tragičnih događaja vezanih uz vlasnike dvorca, stvorena je legenda da je dvorac proklet. Usprkos legendi, mi smo razgledali unutrašnjost dvorca čije raskošne sobe i namještaj, carski simboli, grbovi i umjetnička djela oslikavaju život tadašnjeg bečkog dvora.

Samo šest kilometara od dvorca iz bajke smjestila se naša sljedeća destinacija – grad Trst  u koji se sedamdesetih i osamdesetih godina masovno odlazilo u shopping. Iz današnje perspektive i vremena u kojem nam je sve dostupno izgubila se i potreba za odlascima u Trst. Trst je danas prvenstveno lučki grad smješten u Tršćanskom zaljevu na sjeveru Jadrana. Grad dijelom podsjeća na Rijeku, a od ostalih talijanskih gradova se razlikuje što je na njega veliki utjecaj imala austrijska arhitektura, s obzirom da je Trst dugi niz godina bio glavna luka Habsburške monarhije. Razgled grada započeli smo s glavnog tršćanskog trga, poznatog pod nazivom Piazza Unita d'Italia (Trg ujedinjene Italije) kojeg krasi prekrasna fontana nazvana 4 kontinenta. Šetnja nas je uskoro dovela do Canala Grande (poput Venecije i Trst ima istoimeni kanal, samo što je on znatno, znatno manji), a uzduž kanala nalazi se famozni Ponte Rosso (Crveni most), trg na kojem je nekad bilo nezamislivo ne zastati i kupiti jeftinu robu. Danas na mjestu „trgovačkog raja“ gdje se kupovalo sve isvašta "od igle do lokomotive" nema ništa. Preko puta kanala su smješteni kafići i restorani, a preko mosta „korača“ James Joyce, slavni irski pisac koji je dio svog života proveo upravo ovdje kao profesor engleskog jezika. Nismo mogli odoljeti da se ne fotografiramo sa brončanom statuom autora Uliksa. Na putu do katedrale sv. Justa, hodajući drevnim i strmim ulicama punima povijesti i lijepih pogleda na grad i more imali smo prilike vidjeti i odlično očuvane ostatke rimskog kazališta. Nakon stručnog obilaska, nastavili smo uživati u šetnji gradom lišenim turističkih gužvi, gradom koji je odličan izbor za jednodnevnu ekskurziju.

Posljednji biser Tršćanskog zaljeva koji smo posjetili, koji nas je oduševio i duhovno obogatio, bilo je Nacionalno svetište posvećeno Mariji Majci i Kraljici na Monte Grisa. To je svetište moderna grandiozna građevina koja izgleda poput žive hridi koja dominira nad Trstom i njegovim zaljevom.

Puni pozitivnih dojmova, novih znanja i informacija naše smo druženje okrunili večerom u Trojanama poznatima po „trojanskim krofima“, popularnim velikim krafnama koje su postale slovenska turistička atrakcija.

Tatjana Slunjski

Fotografije: G. Šimunec, T. Slunjski i Donata Rihtarić