Osnovna škola "Vladimir Nazor" Sveti Ilija

   Na put smo krenuli 8. lipnja u šest sati ujutro. Dok smo se vozili udobnim turističkim autobusom prema jugu, kraj nas su promicali živopisni krajolici Prigorja, smijenili su ih šumoviti predjeli Gorskog kotara i napokon istarski krajolici… koji tako neodoljivo podsjećaju na zagorske brege. Po dolasku, naše prvo odredište bio je pulski Aqarium smješten na poluotoku Verudela u istoimenoj austrougarskoj vojnoj utvrdi iz 1886. godine. U Akvariju nas je dočekala turistička voditeljica Aleksandra i nakon pozdravnih riječi povela nas u zanimljivo razgledavanje. Postav Akvarija smješten je u prizemlju, na prvome katu te u rovu utvrde. Učenici su ovdje imali priliku iz neposredne blizine upoznati biljni i životinjski svijet mora: morske rakove, školjkaše, zvjezdače, alge, koralje, morske pse, hobotnice… mnoštvo riba (u Akvariju ih ima oko 80 vrsta), endemske vrste, zaštićene i otrovne morske organizme te tropske i slatkovodne ribe. Djeca su pokazala iznimno veliko zanimanje, ali i zavidnu razinu znanja prethodno stečenog u školi. Znatiželjna su, postavljaju pitanja…Voditeljica Aleksandra je vrlo strpljiva, govori jasno i razumljivo, iznimno dobro poznaje morski svijet te uvjerljivo i argumentirano odgovara na sva dječja pitanja. U sklopu Akvarija posjetili smo i Centar za zbrinjavanje i oporavak nastradalih kornjača (vrsta: glavate želve). Slušamo njihove životne priče, točnije njihove životne drame. Dok ih obilazimo i promatramo, obuzima nas osjećaj suosjećanja, ali istovremeno smiruje nas činjenica da se ipak netko brine i pomaže tim divnim stvorenjima koja će jednoga dana ponovo biti vraćena moru. Nekoliko trenutaka kasnije, uskim i strmim hodnikom, spustili smo se u rov utvrde gdje smo razgledali fosilne ostatke prapovijesnih morskih životinja. Izlazimo na danje svijetlo i nakon obilaska dijela utvrde koji se također planira preurediti za potrebe Akvarija, pozdravljamo se i opraštamo s Aleksandrom.
Vraćamo se do autobusa. Presvlačenje na brzinu, uzimanje potrebnih stvari, nekoliko lakih koraka i… evo nas na plaži. Započinje naše prvo kupanje. Dječja cika, smijeh, veselje, brčkanje u plićaku ili plivanje. Najhrabriji su čak i zaronili. Skupljaju se školjkice, grade se kule u pijesku… Kasno poslije podne autobus nas je iskrcao ispred pulskog hotela Riviera. Smjestili smo se u udobne i prostrane sobe s pogledom na more.
Nakon ručka i odmora odlazimo u neobaveznu šetnju gradom. U suvenirnici tik do pulske Arene razgledavamo i kupujemo suvenire – brodove za sjećanja – da ne zaboravimo. U 19,00 sati vraćamo se u hotel na večeru, a sat kasnije susrećemo se s našim turističkim vodičem, za pulsku Arenu i ostale gradske spomenike,
gospodinom Edijem. Edi nas je zadivio svojom jednostavnošću i neposrednošću. On je poseban i osebujan čovjek koji posjeduje široko znanje i bogato životno iskustvo. U njegovom društvu krećemo u večernju šetnju gradom.

    Obišli smo sve važnije spomenike grada Pule: Amfiteatar u kojem su se nekada održavale gladijatorske i viteške borbe, zatim Dvojna vrata, pa Herculova vrata, Slavoluk Sergijevaca, Augustov hram… Edi je kroz zanimljive povijesne i životne priče protkane humorom približio djeci prošlost Pule, ali im je kroz njih odaslao i vrlo vrijedne životne poruke. Budući da ima moć držati pažnju slušatelja na najvišoj točki do samoga kraja, izgubili smo osjećaj za vrijeme i ostali u razgovoru s njime do kasno u noć. Na posljetku nas je otpratio do hotela, poželjevši nam Laku noć i sreću. Ispunjeni mirom i nekom tihom radošću zbog svega što smo doživjeli, utonuli smo u san. Sutradan nas je čekalo novo uzbuđenje -  odlazak na Brijune. Probudili smo se rano, doručkovali, odjavili se iz hotela i krenuli prema Fažani. U fažanskoj luci čekao nas je brod kojim smo zaplovili prema Brijunima.
Negdje sam pročitala da su Brijuni djelić iskonskog Raja. Sada, dolaskom na otok u to smo se i uvjerili. Tirkizno – modro more utonulo u zelenilo otočja čije su uvale i brežuljci prošarani bjelinom istarskog kamena – doista djeluje rajski.
Razgledavanje Brijuna započinjemo vožnjom u turističkom vlakiću. I dok vlakić lagano klizi, kraj nas promiču prizori neponovljive ljepote: skladni i bajkoviti krajolici travnjaka okruženi tišinom i zelenilom, pejzažni parkovi, duboko u kopno uvučeni zaljevi… čudesno drvo masline koje datira još iz 16. stoljeća…Tonemo u ugođaj netaknute prirode. Preplavljuje nas osjećaj mira i spokoja. Slušamo ugodan glas turističke voditeljice koja nam prepričava prošlost Brijuna. Saznajemo da Brijuni imaju bogatu povijest koja seže još u prapovijesno doba. Tragovi dinosaura, ostaci antičke kulture i kasnijih vjekova te ljudska djela novijih vremena nastanjuju ove prostore. Prvi stanovnici otočja, za koje se zna, su etnički nepoznatog porijekla, a potječu čak iz 3. tisućljeća prije Krista, nakon njih tu je živjelo staro ilirsko pleme Histri pa kasnije Rimljani, Bizantinci… Posjetili smo i arheološke lokalitete koji  svjedoče o tim minulim vremenima: u zaljevu Verige nalaze se ostaci rimske rezidencijalne vile Rusticae, a u zaljevu Dobrika je Bizantski kastrum – povijesno rimsko naselje. Nešto kasnije zaustavljamo se u safari parku. Šećemo i promatramo zebre, ljame, konje, nojeve, magarce, koze, boškarine (istarska goveda)… Magarci nam prilaze sasvim blizu, možemo ih dodirnuti, pomilovati… Ipak, najveću dječju znatiželju i pozornost privukla je golema indijska slonica Lanka. Saznajemo da uživa pozirati i fotografirati se. Lanka je donedavno imala i prijatelja,  indijskog slonića Sonya, ali on je na žalost pred dvije godine uginuo. Njemu u čast, u parku je postavljena njegova skulptura u prirodnoj veličini. Na otoku se nalazi i rezervat ptica, a srne i srndaći slobodno šeću prostorom. Vlakićem se vraćamo natrag do centra otoka. Uz samu lučicu, uz hotele Istru, Neptun i Karmen, obišli smo i razgledali crkvicu sv. Germana iz 15. st. u kojoj je postavljena izložba istarskih fresaka i kopija glagoljaških spomenika. Nastavljamo ugodnu šetnju. Na trenutak se zaustavljamo kraj Titovog Cadillaca. Renoviran i obnovljen blješti u punom sjaju. Dječaci ga promatraju s čežnjom, fotografiraju ga, dodiruju… unatoč upozorenjima čuvara. Usput slušamo još jednu priču velike povijesne slagalice. Nekoliko koraka dalje nalaze se dva muzeja. U jednom je izložena bogata zbirka prepariranih životinja koje je nekadašnji jugoslavenski predsjednik J. B. Tito dobio na dar od državnika i svojih gostiju iz zemalja diljem svijeta. U drugome muzeju postavljena je izložba povijesnih fotografija jednog života i jednog vremena. Prelistavamo foto album i prebiremo po uspomenama. Podalje u parku, zastali smo i kod spomen ploče dr. Robertu Kochu, velikom istraživaču koji je otok oslobodio od malarije.

   Nakon toga uslijedio je odmor i predah. I dok smo mi opušteno ispijale popodnevnu kavu na obližnjoj terasi, djeca su pohrlila u susret Kokiju. Koki je papiga iz porodice cacadua i oduvijek je bio simbol ovog otočja. Navodno, zna i govoriti pa su dječja pitanja pljuštala sa svih strana. Ali, Koki je šutio, nije odgovarao samo se ponosno i važno šepurio, uživajući u pažnji koju je izazvao. Djeca se teška srca rastaju od njega. Razmišljam što bih mogla ponijeti s  otoka… neki mali, živi komadićak ove iskonske ljepote. Saginjem se i s tla podižem nekoliko ovećih češera. Bit će to moji brodovi za sjećanja. Vrijeme je za povratak. U luci već čeka brod da nas pokupi s ovog rajskog komadića Zemlje. Petnaestak minuta vožnje i već smo opet u Fažani. Odlazimo na ručak u obližnji restoran, a nakon toga na kupanje. Slika dječjeg veselja se ponavlja. Zapuhao je lagani vjetar, nebo se naoblačilo i na licu osjećam prve kapi kiše. Ukrcavamo se u autobus. Na putu prema kući preostalo nam je još jedno odredište koje želimo posjetiti – Hum – najmanji grad na svijetu. Vozimo se Alejom glagoljaša i ubrzo stižemo u Hum. Prošetali smo njegovim strmim kamenitim uličicama, zavirili u suvenirnice te se na kraju počastili sladoledom. Razgledom Huma naša je dvodnevna pustolovina završila. Vraćamo se kući. Po povratku, djeca će zasigurno još neko vrijeme obitelji i prijateljima prepričavati o svemu što su vidjela i doživjela. A nakon toga ostaju nam brodovi za sjećanja kojima se uvijek možemo vratiti u proživljene trenutke. U njihove male živote i u njihove osobnosti utkana su nova saznanja, iskustva, doživljaji i osjećaji… za zauvijek.

Fotografije možete vidjeti ovdje.

                                                                                                                              Danica Detić

   Na put smo krenuli 8. lipnja u šest sati ujutro. Dok smo se vozili udobnim turističkim autobusom prema jugu, kraj nas su promicali živopisni krajolici Prigorja, smijenili su ih šumoviti predjeli Gorskog kotara i napokon istarski krajolici… koji tako neodoljivo podsjećaju na zagorske brege. Po dolasku, naše prvo odredište bio je pulski Aqarium smješten na poluotoku Verudela u istoimenoj austrougarskoj vojnoj utvrdi iz 1886. godine. U Akvariju nas je dočekala turistička voditeljica Aleksandra i nakon pozdravnih riječi povela nas u zanimljivo razgledavanje. Postav Akvarija smješten je u prizemlju, na prvome katu te u rovu utvrde. Učenici su ovdje imali priliku iz neposredne blizine upoznati biljni i životinjski svijet mora: morske rakove, školjkaše, zvjezdače, alge, koralje, morske pse, hobotnice… mnoštvo riba (u Akvariju ih ima oko 80 vrsta), endemske vrste, zaštićene i otrovne morske organizme te tropske i slatkovodne ribe. Djeca su pokazala iznimno veliko zanimanje, ali i zavidnu razinu znanja prethodno stečenog u školi. Znatiželjna su, postavljaju pitanja…Voditeljica Aleksandra je vrlo strpljiva, govori jasno i razumljivo, iznimno dobro poznaje morski svijet te uvjerljivo i argumentirano odgovara na sva dječja pitanja. U sklopu Akvarija posjetili smo i Centar za zbrinjavanje i oporavak nastradalih kornjača (vrsta: glavate želve). Slušamo njihove životne priče, točnije njihove životne drame. Dok ih obilazimo i promatramo, obuzima nas osjećaj suosjećanja, ali istovremeno smiruje nas činjenica da se ipak netko brine i pomaže tim divnim stvorenjima koja će jednoga dana ponovo biti vraćena moru. Nekoliko trenutaka kasnije, uskim i strmim hodnikom, spustili smo se u rov utvrde gdje smo razgledali fosilne ostatke prapovijesnih morskih životinja. Izlazimo na danje svijetlo i nakon obilaska dijela utvrde koji se također planira preurediti za potrebe Akvarija, pozdravljamo se i opraštamo s Aleksandrom.
Vraćamo se do autobusa. Presvlačenje na brzinu, uzimanje potrebnih stvari, nekoliko lakih koraka i… evo nas na plaži. Započinje naše prvo kupanje. Dječja cika, smijeh, veselje, brčkanje u plićaku ili plivanje. Najhrabriji su čak i zaronili. Skupljaju se školjkice, grade se kule u pijesku… Kasno poslije podne autobus nas je iskrcao ispred pulskog hotela Riviera. Smjestili smo se u udobne i prostrane sobe s pogledom na more.
Nakon ručka i odmora odlazimo u neobaveznu šetnju gradom. U suvenirnici tik do pulske Arene razgledavamo i kupujemo suvenire – brodove za sjećanja – da ne zaboravimo. U 19,00 sati vraćamo se u hotel na večeru, a sat kasnije susrećemo se s našim turističkim vodičem, za pulsku Arenu i ostale gradske spomenike,
gospodinom Edijem. Edi nas je zadivio svojom jednostavnošću i neposrednošću. On je poseban i osebujan čovjek koji posjeduje široko znanje i bogato životno iskustvo. U njegovom društvu krećemo u večernju šetnju gradom.

    Obišli smo sve važnije spomenike grada Pule: Amfiteatar u kojem su se nekada održavale gladijatorske i viteške borbe, zatim Dvojna vrata, pa Herculova vrata, Slavoluk Sergijevaca, Augustov hram… Edi je kroz zanimljive povijesne i životne priče protkane humorom približio djeci prošlost Pule, ali im je kroz njih odaslao i vrlo vrijedne životne poruke. Budući da ima moć držati pažnju slušatelja na najvišoj točki do samoga kraja, izgubili smo osjećaj za vrijeme i ostali u razgovoru s njime do kasno u noć. Na posljetku nas je otpratio do hotela, poželjevši nam Laku noć i sreću. Ispunjeni mirom i nekom tihom radošću zbog svega što smo doživjeli, utonuli smo u san. Sutradan nas je čekalo novo uzbuđenje -  odlazak na Brijune. Probudili smo se rano, doručkovali, odjavili se iz hotela i krenuli prema Fažani. U fažanskoj luci čekao nas je brod kojim smo zaplovili prema Brijunima.
Negdje sam pročitala da su Brijuni djelić iskonskog Raja. Sada, dolaskom na otok u to smo se i uvjerili. Tirkizno – modro more utonulo u zelenilo otočja čije su uvale i brežuljci prošarani bjelinom istarskog kamena – doista djeluje rajski.
Razgledavanje Brijuna započinjemo vožnjom u turističkom vlakiću. I dok vlakić lagano klizi, kraj nas promiču prizori neponovljive ljepote: skladni i bajkoviti krajolici travnjaka okruženi tišinom i zelenilom, pejzažni parkovi, duboko u kopno uvučeni zaljevi… čudesno drvo masline koje datira još iz 16. stoljeća…Tonemo u ugođaj netaknute prirode. Preplavljuje nas osjećaj mira i spokoja. Slušamo ugodan glas turističke voditeljice koja nam prepričava prošlost Brijuna. Saznajemo da Brijuni imaju bogatu povijest koja seže još u prapovijesno doba. Tragovi dinosaura, ostaci antičke kulture i kasnijih vjekova te ljudska djela novijih vremena nastanjuju ove prostore. Prvi stanovnici otočja, za koje se zna, su etnički nepoznatog porijekla, a potječu čak iz 3. tisućljeća prije Krista, nakon njih tu je živjelo staro ilirsko pleme Histri pa kasnije Rimljani, Bizantinci… Posjetili smo i arheološke lokalitete koji  svjedoče o tim minulim vremenima: u zaljevu Verige nalaze se ostaci rimske rezidencijalne vile Rusticae, a u zaljevu Dobrika je Bizantski kastrum – povijesno rimsko naselje. Nešto kasnije zaustavljamo se u safari parku. Šećemo i promatramo zebre, ljame, konje, nojeve, magarce, koze, boškarine (istarska goveda)… Magarci nam prilaze sasvim blizu, možemo ih dodirnuti, pomilovati… Ipak, najveću dječju znatiželju i pozornost privukla je golema indijska slonica Lanka. Saznajemo da uživa pozirati i fotografirati se. Lanka je donedavno imala i prijatelja,  indijskog slonića Sonya, ali on je na žalost pred dvije godine uginuo. Njemu u čast, u parku je postavljena njegova skulptura u prirodnoj veličini. Na otoku se nalazi i rezervat ptica, a srne i srndaći slobodno šeću prostorom. Vlakićem se vraćamo natrag do centra otoka. Uz samu lučicu, uz hotele Istru, Neptun i Karmen, obišli smo i razgledali crkvicu sv. Germana iz 15. st. u kojoj je postavljena izložba istarskih fresaka i kopija glagoljaških spomenika. Nastavljamo ugodnu šetnju. Na trenutak se zaustavljamo kraj Titovog Cadillaca. Renoviran i obnovljen blješti u punom sjaju. Dječaci ga promatraju s čežnjom, fotografiraju ga, dodiruju… unatoč upozorenjima čuvara. Usput slušamo još jednu priču velike povijesne slagalice. Nekoliko koraka dalje nalaze se dva muzeja. U jednom je izložena bogata zbirka prepariranih životinja koje je nekadašnji jugoslavenski predsjednik J. B. Tito dobio na dar od državnika i svojih gostiju iz zemalja diljem svijeta. U drugome muzeju postavljena je izložba povijesnih fotografija jednog života i jednog vremena. Prelistavamo foto album i prebiremo po uspomenama. Podalje u parku, zastali smo i kod spomen ploče dr. Robertu Kochu, velikom istraživaču koji je otok oslobodio od malarije.

   Nakon toga uslijedio je odmor i predah. I dok smo mi opušteno ispijale popodnevnu kavu na obližnjoj terasi, djeca su pohrlila u susret Kokiju. Koki je papiga iz porodice cacadua i oduvijek je bio simbol ovog otočja. Navodno, zna i govoriti pa su dječja pitanja pljuštala sa svih strana. Ali, Koki je šutio, nije odgovarao samo se ponosno i važno šepurio, uživajući u pažnji koju je izazvao. Djeca se teška srca rastaju od njega. Razmišljam što bih mogla ponijeti s  otoka… neki mali, živi komadićak ove iskonske ljepote. Saginjem se i s tla podižem nekoliko ovećih češera. Bit će to moji brodovi za sjećanja. Vrijeme je za povratak. U luci već čeka brod da nas pokupi s ovog rajskog komadića Zemlje. Petnaestak minuta vožnje i već smo opet u Fažani. Odlazimo na ručak u obližnji restoran, a nakon toga na kupanje. Slika dječjeg veselja se ponavlja. Zapuhao je lagani vjetar, nebo se naoblačilo i na licu osjećam prve kapi kiše. Ukrcavamo se u autobus. Na putu prema kući preostalo nam je još jedno odredište koje želimo posjetiti – Hum – najmanji grad na svijetu. Vozimo se Alejom glagoljaša i ubrzo stižemo u Hum. Prošetali smo njegovim strmim kamenitim uličicama, zavirili u suvenirnice te se na kraju počastili sladoledom. Razgledom Huma naša je dvodnevna pustolovina završila. Vraćamo se kući. Po povratku, djeca će zasigurno još neko vrijeme obitelji i prijateljima prepričavati o svemu što su vidjela i doživjela. A nakon toga ostaju nam brodovi za sjećanja kojima se uvijek možemo vratiti u proživljene trenutke. U njihove male živote i u njihove osobnosti utkana su nova saznanja, iskustva, doživljaji i osjećaji… za zauvijek.

Fotografije možete vidjeti ovdje.

                                                                                                                              Danica Detić

   Na put smo krenuli 8. lipnja u šest sati ujutro. Dok smo se vozili udobnim turističkim autobusom prema jugu, kraj nas su promicali živopisni krajolici Prigorja, smijenili su ih šumoviti predjeli Gorskog kotara i napokon istarski krajolici… koji tako neodoljivo podsjećaju na zagorske brege. Po dolasku, naše prvo odredište bio je pulski Aqarium smješten na poluotoku Verudela u istoimenoj austrougarskoj vojnoj utvrdi iz 1886. godine. U Akvariju nas je dočekala turistička voditeljica Aleksandra i nakon pozdravnih riječi povela nas u zanimljivo razgledavanje. Postav Akvarija smješten je u prizemlju, na prvome katu te u rovu utvrde. Učenici su ovdje imali priliku iz neposredne blizine upoznati biljni i životinjski svijet mora: morske rakove, školjkaše, zvjezdače, alge, koralje, morske pse, hobotnice… mnoštvo riba (u Akvariju ih ima oko 80 vrsta), endemske vrste, zaštićene i otrovne morske organizme te tropske i slatkovodne ribe. Djeca su pokazala iznimno veliko zanimanje, ali i zavidnu razinu znanja prethodno stečenog u školi. Znatiželjna su, postavljaju pitanja…Voditeljica Aleksandra je vrlo strpljiva, govori jasno i razumljivo, iznimno dobro poznaje morski svijet te uvjerljivo i argumentirano odgovara na sva dječja pitanja. U sklopu Akvarija posjetili smo i Centar za zbrinjavanje i oporavak nastradalih kornjača (vrsta: glavate želve). Slušamo njihove životne priče, točnije njihove životne drame. Dok ih obilazimo i promatramo, obuzima nas osjećaj suosjećanja, ali istovremeno smiruje nas činjenica da se ipak netko brine i pomaže tim divnim stvorenjima koja će jednoga dana ponovo biti vraćena moru. Nekoliko trenutaka kasnije, uskim i strmim hodnikom, spustili smo se u rov utvrde gdje smo razgledali fosilne ostatke prapovijesnih morskih životinja. Izlazimo na danje svijetlo i nakon obilaska dijela utvrde koji se također planira preurediti za potrebe Akvarija, pozdravljamo se i opraštamo s Aleksandrom.
Vraćamo se do autobusa. Presvlačenje na brzinu, uzimanje potrebnih stvari, nekoliko lakih koraka i… evo nas na plaži. Započinje naše prvo kupanje. Dječja cika, smijeh, veselje, brčkanje u plićaku ili plivanje. Najhrabriji su čak i zaronili. Skupljaju se školjkice, grade se kule u pijesku… Kasno poslije podne autobus nas je iskrcao ispred pulskog hotela Riviera. Smjestili smo se u udobne i prostrane sobe s pogledom na more.
Nakon ručka i odmora odlazimo u neobaveznu šetnju gradom. U suvenirnici tik do pulske Arene razgledavamo i kupujemo suvenire – brodove za sjećanja – da ne zaboravimo. U 19,00 sati vraćamo se u hotel na večeru, a sat kasnije susrećemo se s našim turističkim vodičem, za pulsku Arenu i ostale gradske spomenike,
gospodinom Edijem. Edi nas je zadivio svojom jednostavnošću i neposrednošću. On je poseban i osebujan čovjek koji posjeduje široko znanje i bogato životno iskustvo. U njegovom društvu krećemo u večernju šetnju gradom.

    Obišli smo sve važnije spomenike grada Pule: Amfiteatar u kojem su se nekada održavale gladijatorske i viteške borbe, zatim Dvojna vrata, pa Herculova vrata, Slavoluk Sergijevaca, Augustov hram… Edi je kroz zanimljive povijesne i životne priče protkane humorom približio djeci prošlost Pule, ali im je kroz njih odaslao i vrlo vrijedne životne poruke. Budući da ima moć držati pažnju slušatelja na najvišoj točki do samoga kraja, izgubili smo osjećaj za vrijeme i ostali u razgovoru s njime do kasno u noć. Na posljetku nas je otpratio do hotela, poželjevši nam Laku noć i sreću. Ispunjeni mirom i nekom tihom radošću zbog svega što smo doživjeli, utonuli smo u san. Sutradan nas je čekalo novo uzbuđenje -  odlazak na Brijune. Probudili smo se rano, doručkovali, odjavili se iz hotela i krenuli prema Fažani. U fažanskoj luci čekao nas je brod kojim smo zaplovili prema Brijunima.
Negdje sam pročitala da su Brijuni djelić iskonskog Raja. Sada, dolaskom na otok u to smo se i uvjerili. Tirkizno – modro more utonulo u zelenilo otočja čije su uvale i brežuljci prošarani bjelinom istarskog kamena – doista djeluje rajski.
Razgledavanje Brijuna započinjemo vožnjom u turističkom vlakiću. I dok vlakić lagano klizi, kraj nas promiču prizori neponovljive ljepote: skladni i bajkoviti krajolici travnjaka okruženi tišinom i zelenilom, pejzažni parkovi, duboko u kopno uvučeni zaljevi… čudesno drvo masline koje datira još iz 16. stoljeća…Tonemo u ugođaj netaknute prirode. Preplavljuje nas osjećaj mira i spokoja. Slušamo ugodan glas turističke voditeljice koja nam prepričava prošlost Brijuna. Saznajemo da Brijuni imaju bogatu povijest koja seže još u prapovijesno doba. Tragovi dinosaura, ostaci antičke kulture i kasnijih vjekova te ljudska djela novijih vremena nastanjuju ove prostore. Prvi stanovnici otočja, za koje se zna, su etnički nepoznatog porijekla, a potječu čak iz 3. tisućljeća prije Krista, nakon njih tu je živjelo staro ilirsko pleme Histri pa kasnije Rimljani, Bizantinci… Posjetili smo i arheološke lokalitete koji  svjedoče o tim minulim vremenima: u zaljevu Verige nalaze se ostaci rimske rezidencijalne vile Rusticae, a u zaljevu Dobrika je Bizantski kastrum – povijesno rimsko naselje. Nešto kasnije zaustavljamo se u safari parku. Šećemo i promatramo zebre, ljame, konje, nojeve, magarce, koze, boškarine (istarska goveda)… Magarci nam prilaze sasvim blizu, možemo ih dodirnuti, pomilovati… Ipak, najveću dječju znatiželju i pozornost privukla je golema indijska slonica Lanka. Saznajemo da uživa pozirati i fotografirati se. Lanka je donedavno imala i prijatelja,  indijskog slonića Sonya, ali on je na žalost pred dvije godine uginuo. Njemu u čast, u parku je postavljena njegova skulptura u prirodnoj veličini. Na otoku se nalazi i rezervat ptica, a srne i srndaći slobodno šeću prostorom. Vlakićem se vraćamo natrag do centra otoka. Uz samu lučicu, uz hotele Istru, Neptun i Karmen, obišli smo i razgledali crkvicu sv. Germana iz 15. st. u kojoj je postavljena izložba istarskih fresaka i kopija glagoljaških spomenika. Nastavljamo ugodnu šetnju. Na trenutak se zaustavljamo kraj Titovog Cadillaca. Renoviran i obnovljen blješti u punom sjaju. Dječaci ga promatraju s čežnjom, fotografiraju ga, dodiruju… unatoč upozorenjima čuvara. Usput slušamo još jednu priču velike povijesne slagalice. Nekoliko koraka dalje nalaze se dva muzeja. U jednom je izložena bogata zbirka prepariranih životinja koje je nekadašnji jugoslavenski predsjednik J. B. Tito dobio na dar od državnika i svojih gostiju iz zemalja diljem svijeta. U drugome muzeju postavljena je izložba povijesnih fotografija jednog života i jednog vremena. Prelistavamo foto album i prebiremo po uspomenama. Podalje u parku, zastali smo i kod spomen ploče dr. Robertu Kochu, velikom istraživaču koji je otok oslobodio od malarije.

   Nakon toga uslijedio je odmor i predah. I dok smo mi opušteno ispijale popodnevnu kavu na obližnjoj terasi, djeca su pohrlila u susret Kokiju. Koki je papiga iz porodice cacadua i oduvijek je bio simbol ovog otočja. Navodno, zna i govoriti pa su dječja pitanja pljuštala sa svih strana. Ali, Koki je šutio, nije odgovarao samo se ponosno i važno šepurio, uživajući u pažnji koju je izazvao. Djeca se teška srca rastaju od njega. Razmišljam što bih mogla ponijeti s  otoka… neki mali, živi komadićak ove iskonske ljepote. Saginjem se i s tla podižem nekoliko ovećih češera. Bit će to moji brodovi za sjećanja. Vrijeme je za povratak. U luci već čeka brod da nas pokupi s ovog rajskog komadića Zemlje. Petnaestak minuta vožnje i već smo opet u Fažani. Odlazimo na ručak u obližnji restoran, a nakon toga na kupanje. Slika dječjeg veselja se ponavlja. Zapuhao je lagani vjetar, nebo se naoblačilo i na licu osjećam prve kapi kiše. Ukrcavamo se u autobus. Na putu prema kući preostalo nam je još jedno odredište koje želimo posjetiti – Hum – najmanji grad na svijetu. Vozimo se Alejom glagoljaša i ubrzo stižemo u Hum. Prošetali smo njegovim strmim kamenitim uličicama, zavirili u suvenirnice te se na kraju počastili sladoledom. Razgledom Huma naša je dvodnevna pustolovina završila. Vraćamo se kući. Po povratku, djeca će zasigurno još neko vrijeme obitelji i prijateljima prepričavati o svemu što su vidjela i doživjela. A nakon toga ostaju nam brodovi za sjećanja kojima se uvijek možemo vratiti u proživljene trenutke. U njihove male živote i u njihove osobnosti utkana su nova saznanja, iskustva, doživljaji i osjećaji… za zauvijek.

Fotografije možete vidjeti ovdje.

                                                                                                                              Danica Detić