Osnovna škola "Vladimir Nazor" Sveti Ilija

Odlična atmosfera i dobro raspoloženje vladali su među djelatnicima škole od samoga početka putovanja koje je započelo u ranim jutarnjim satima. Vožnja je protekla u ugodnome razgovoru, a naša vodičica Nevenka osvježila nam je znanje o poznatome hrvatskome dječjemu piscu Mati Lovraku te generalu, hrvatskome pjesniku i prevoditelju Petru Preradoviću.

Naše prvo odredište bio je Kulturni centar „Mato Lovrak“ u Velikome Grđevcu gdje smo srdačno dočekani. Kulturni je centar prava mala oaza mira u kojoj se elementi romana Mate Lovraka pretvaraju u stvarnost čijim smo dijelom i mi postali. Tako smo ušli i razgledali vagone parne lokomotive koje su otkopavala djeca u romanu Vlak u snijegu te smo posjetili mlin identičan onome koji su obnavljali junaci Družbe Pere Kvržice. Interijer mlina vratio nas je u davnu prošlost zahvaljujući sačuvanim tradicijskim predmetima. Između ostalog vidjeli smo rifljače, krevet s ležajem od slame i posteljinom napunjenom guščjim perjem, klompe od izdubljena drva, primitivni mikser koji je Matina majka donijela iz grada, ali i napravu za gnječenje krumpira koju je osmislio Matin djed. Prošetali smo i šumom u neposrednoj blizini mlina u kojoj se nalazi Staza prijatelja prirode, a najviše nas se dojmio ogromni hrast kojeg su simbolično nazvali hrast maneken.

Iz Velikoga Grđevca krenuli smo u smjeru Pitomače, točnije u Grabrovnicu gdje se nalazi rodna kuća hrvatskoga pjesnika Petra Preradovića. Putem smo slušali uglazbljenu Preradovićevu pjesmu Miruj, miruj, srce moje u izvedbi Jacquesa Houdeka, a vodičica Nevenka pročitala nam je pjesmu Putnik. Preradovićeva rodna kuća izgrađena je u 18. stoljeću, a u vrijeme Vojne krajine služila je kao graničarska štacija. Nakon razvojačenja godinama je u njoj bilo smješteno skladište poljoprivredne zadruge, a na poticaj nastavnika OŠ „Petar Preradović“ u Pitomači kreće obnova te je 1963. uređena kao muzej. Izuzetno moderan muzejski postav kronološki predstavlja Preradovićev život i djelo kroz nekoliko tematskih cjelina. Pogledali smo i dvadesetominutnu monodramu Ja, Preradović u kojoj glumac Mladen Medak Gaga, koji je utjelovio Preradovića, u prvoj osobi govori u njegovu životu i stvaralaštvu. Najzanimljiviji dio postava svakako je Preradovićev hologram smješten u podrumu kuće koji nam kroz sedam kratkih priča otkriva još detalja o velikome hrvatskome pjesniku.

Svoje smo putovanje zaokružili ručkom i šetnjom Starim gradom u Đurđevcu. Odmah kraj utvrde smješten je i zoološki vrt Hrvatska Sahara u kojem su svoj dom našle i deve. Njih smo, nažalost, vidjeli samo iz autobusa u prolazu jer je zoološkome vrtu završilo radno vrijeme. Ipak nismo propustili priliku prošetati dijelom „Sahare“ te pozdraviti konje i magarce koji su uživali u zadnjim sunčanim zrakama kasnog jesenskog popodneva.

Ovim smo se stručnim usavršavanjem vratili u razna razdoblja hrvatske povijesti, upoznali smo neke nove krajolike naše domovine, družili se i proširili svoje vidike. Naučene sadržaje moći ćemo primijeniti u radu s našim učenicima, a upravo se s njima planiramo vratiti i u Veliki Grđevac i u Grabrovnicu.

Sunčana Lelkić, učiteljica Hrvatskoga jezika

Fotografije snimile: Sunčana Lelkić, Jelena Keretić, Maja Priher, Tatjana Slunjski i Gordana Šimunec

Odlična atmosfera i dobro raspoloženje vladali su među djelatnicima škole od samoga početka putovanja koje je započelo u ranim jutarnjim satima. Vožnja je protekla u ugodnome razgovoru, a naša vodičica Nevenka osvježila nam je znanje o poznatome hrvatskome dječjemu piscu Mati Lovraku te generalu, hrvatskome pjesniku i prevoditelju Petru Preradoviću.

Naše prvo odredište bio je Kulturni centar „Mato Lovrak“ u Velikome Grđevcu gdje smo srdačno dočekani. Kulturni je centar prava mala oaza mira u kojoj se elementi romana Mate Lovraka pretvaraju u stvarnost čijim smo dijelom i mi postali. Tako smo ušli i razgledali vagone parne lokomotive koje su otkopavala djeca u romanu Vlak u snijegu te smo posjetili mlin identičan onome koji su obnavljali junaci Družbe Pere Kvržice. Interijer mlina vratio nas je u davnu prošlost zahvaljujući sačuvanim tradicijskim predmetima. Između ostalog vidjeli smo rifljače, krevet s ležajem od slame i posteljinom napunjenom guščjim perjem, klompe od izdubljena drva, primitivni mikser koji je Matina majka donijela iz grada, ali i napravu za gnječenje krumpira koju je osmislio Matin djed. Prošetali smo i šumom u neposrednoj blizini mlina u kojoj se nalazi Staza prijatelja prirode, a najviše nas se dojmio ogromni hrast kojeg su simbolično nazvali hrast maneken.

Iz Velikoga Grđevca krenuli smo u smjeru Pitomače, točnije u Grabrovnicu gdje se nalazi rodna kuća hrvatskoga pjesnika Petra Preradovića. Putem smo slušali uglazbljenu Preradovićevu pjesmu Miruj, miruj, srce moje u izvedbi Jacquesa Houdeka, a vodičica Nevenka pročitala nam je pjesmu Putnik. Preradovićeva rodna kuća izgrađena je u 18. stoljeću, a u vrijeme Vojne krajine služila je kao graničarska štacija. Nakon razvojačenja godinama je u njoj bilo smješteno skladište poljoprivredne zadruge, a na poticaj nastavnika OŠ „Petar Preradović“ u Pitomači kreće obnova te je 1963. uređena kao muzej. Izuzetno moderan muzejski postav kronološki predstavlja Preradovićev život i djelo kroz nekoliko tematskih cjelina. Pogledali smo i dvadesetominutnu monodramu Ja, Preradović u kojoj glumac Mladen Medak Gaga, koji je utjelovio Preradovića, u prvoj osobi govori u njegovu životu i stvaralaštvu. Najzanimljiviji dio postava svakako je Preradovićev hologram smješten u podrumu kuće koji nam kroz sedam kratkih priča otkriva još detalja o velikome hrvatskome pjesniku.

Svoje smo putovanje zaokružili ručkom i šetnjom Starim gradom u Đurđevcu. Odmah kraj utvrde smješten je i zoološki vrt Hrvatska Sahara u kojem su svoj dom našle i deve. Njih smo, nažalost, vidjeli samo iz autobusa u prolazu jer je zoološkome vrtu završilo radno vrijeme. Ipak nismo propustili priliku prošetati dijelom „Sahare“ te pozdraviti konje i magarce koji su uživali u zadnjim sunčanim zrakama kasnog jesenskog popodneva.

Ovim smo se stručnim usavršavanjem vratili u razna razdoblja hrvatske povijesti, upoznali smo neke nove krajolike naše domovine, družili se i proširili svoje vidike. Naučene sadržaje moći ćemo primijeniti u radu s našim učenicima, a upravo se s njima planiramo vratiti i u Veliki Grđevac i u Grabrovnicu.

Sunčana Lelkić, učiteljica Hrvatskoga jezika

Fotografije snimile: Sunčana Lelkić, Jelena Keretić, Maja Priher, Tatjana Slunjski i Gordana Šimunec

Odlična atmosfera i dobro raspoloženje vladali su među djelatnicima škole od samoga početka putovanja koje je započelo u ranim jutarnjim satima. Vožnja je protekla u ugodnome razgovoru, a naša vodičica Nevenka osvježila nam je znanje o poznatome hrvatskome dječjemu piscu Mati Lovraku te generalu, hrvatskome pjesniku i prevoditelju Petru Preradoviću.

Naše prvo odredište bio je Kulturni centar „Mato Lovrak“ u Velikome Grđevcu gdje smo srdačno dočekani. Kulturni je centar prava mala oaza mira u kojoj se elementi romana Mate Lovraka pretvaraju u stvarnost čijim smo dijelom i mi postali. Tako smo ušli i razgledali vagone parne lokomotive koje su otkopavala djeca u romanu Vlak u snijegu te smo posjetili mlin identičan onome koji su obnavljali junaci Družbe Pere Kvržice. Interijer mlina vratio nas je u davnu prošlost zahvaljujući sačuvanim tradicijskim predmetima. Između ostalog vidjeli smo rifljače, krevet s ležajem od slame i posteljinom napunjenom guščjim perjem, klompe od izdubljena drva, primitivni mikser koji je Matina majka donijela iz grada, ali i napravu za gnječenje krumpira koju je osmislio Matin djed. Prošetali smo i šumom u neposrednoj blizini mlina u kojoj se nalazi Staza prijatelja prirode, a najviše nas se dojmio ogromni hrast kojeg su simbolično nazvali hrast maneken.

Iz Velikoga Grđevca krenuli smo u smjeru Pitomače, točnije u Grabrovnicu gdje se nalazi rodna kuća hrvatskoga pjesnika Petra Preradovića. Putem smo slušali uglazbljenu Preradovićevu pjesmu Miruj, miruj, srce moje u izvedbi Jacquesa Houdeka, a vodičica Nevenka pročitala nam je pjesmu Putnik. Preradovićeva rodna kuća izgrađena je u 18. stoljeću, a u vrijeme Vojne krajine služila je kao graničarska štacija. Nakon razvojačenja godinama je u njoj bilo smješteno skladište poljoprivredne zadruge, a na poticaj nastavnika OŠ „Petar Preradović“ u Pitomači kreće obnova te je 1963. uređena kao muzej. Izuzetno moderan muzejski postav kronološki predstavlja Preradovićev život i djelo kroz nekoliko tematskih cjelina. Pogledali smo i dvadesetominutnu monodramu Ja, Preradović u kojoj glumac Mladen Medak Gaga, koji je utjelovio Preradovića, u prvoj osobi govori u njegovu životu i stvaralaštvu. Najzanimljiviji dio postava svakako je Preradovićev hologram smješten u podrumu kuće koji nam kroz sedam kratkih priča otkriva još detalja o velikome hrvatskome pjesniku.

Svoje smo putovanje zaokružili ručkom i šetnjom Starim gradom u Đurđevcu. Odmah kraj utvrde smješten je i zoološki vrt Hrvatska Sahara u kojem su svoj dom našle i deve. Njih smo, nažalost, vidjeli samo iz autobusa u prolazu jer je zoološkome vrtu završilo radno vrijeme. Ipak nismo propustili priliku prošetati dijelom „Sahare“ te pozdraviti konje i magarce koji su uživali u zadnjim sunčanim zrakama kasnog jesenskog popodneva.

Ovim smo se stručnim usavršavanjem vratili u razna razdoblja hrvatske povijesti, upoznali smo neke nove krajolike naše domovine, družili se i proširili svoje vidike. Naučene sadržaje moći ćemo primijeniti u radu s našim učenicima, a upravo se s njima planiramo vratiti i u Veliki Grđevac i u Grabrovnicu.

Sunčana Lelkić, učiteljica Hrvatskoga jezika

Fotografije snimile: Sunčana Lelkić, Jelena Keretić, Maja Priher, Tatjana Slunjski i Gordana Šimunec