Osnovna škola "Vladimir Nazor" Sveti Ilija

Prva postaja bila nam je Park tursko-mađarskog prijateljstva. Park je otvoren 1994. godine u suradnji Turske i Mađarske povodom 500. godišnjice rođenja Sulejmana I. Veličanstvenog. Nalazi se na mjestu  gdje je davne 1556. godine, prilikom opsade Sigeta, stajao šator (tabor) tog najvećeg osmanlijskog osvajača i gdje su mu pokopani srce i utroba, a tijelo balzamirano i prevezeno u Carigrad. Sulejman Veličanstveni nije doživio pobjedu svoje vojske, umro je prije nje, ali vojnicima je ta vijest prešućena. Nakon izvojevane pobjede i saznanja o smrti Sulejmana, turska se vojska, demotivirana dugotrajnom opsadom (trajala je mjesec dana) i obeshrabrena žestokom obranom Sigeta pod hrabrim vodstvom kapetana Nikole Šubića Zrinskog i njegove vojske, vratila u Tursku, a njihov prodor prema Beču je zaustavljen. Upravo iz tog razloga, kao časnom protivniku, u parku prijateljstva uz spomenik Sulejmanu Veličanstvenom Turska je 1997. dala podići spomenik i Nikoli Zrinskom. Oba poprsja djelo su turskog kipara Metina Yurdanura.

Nakon šetnje parkom, uslijedio je posjet Pečuhu. Prelijepi je to grad zadivljujuće arhitekture, 2010. godine proglašen europskom prijestolnicom kulture te dobitnik UNESC- ove nagrade „Grad mira“ radi promicanja manjinskih kultura i tolerancije.

Iako nas je grijalo visokih 37 stupnjeva, birajući puteve skrivene u sjeni i hladu, prošetali smo Szencheny trgom i gradom te upoznali kulturno-povijesne znamenitosti Pečuha: Barbakan – biskupsku tvrđavu, katedralu i ranokršćansku nekropolu, župnu crkvu (nekadašnju džamiju), sinagogu i kazalište. Bilo bi lijepo da smo uspjeli i zaviriti u koji od ovih prekrasnih objekata, ali vrijeme nas je tjeralo dalje, pronaći djelić naše domovine u Mađarskoj.

Hrvatski školski centar Miroslav Krleža u Pečuhu, koji smo posjetili, objedinjuje hrvatski vrtić, osnovnu školu, gimnaziju i učenički dom. Srdačno su nas dočekale, Centrom provele i upoznale s njim ravnateljica Janja (Agnes) Živković - Mandić i pomoćnica ravnateljice Rita Magyar.

Centar je višenamjenska obrazovna ustanova koja funkcionira kao dio mađarskog javnog obrazovnog sustava, a od 2012. godine vodi ju Hrvatska državna samouprava. Namijenjen je potrebama obrazovanja Hrvata u Pečuhu i široj okolici, a zbog kvalitete programa sve se češće upisuje i domicilno stanovništvo. Sastavni dio programa upoznavanje je naše nacionalne kulture i narodnih običaja, njegovanje tradicije i folklorne baštine. Osnovna škola djeluje još od 1951./52. školske godine, vrtić je utemeljen 1976. godine, a gimnazija 1983. godine. Uvjeti u ovom centru i na prvi su pogled vrhunski. Centar doista izgleda kao neka izvrsna privatna škola. Uređene učionice i općenito unutrašnjost zgrada, vrlo lijepo i maštovito uređeno dvorište, igrališta, odlična kuhinja te vrlo lijepe sobe u učeničkom domu. Ravnateljica ističe kako škole u tom centru pohađa više od 400 djece uz još stotinjak mališana koji polaze dječji vrtić. Čitava nastava u nižim razredima osnovne škole odvija se na hrvatskom jeziku, naravno, osim predmeta mađarski jezik i književnost. U višim razredima osnovne škole i gimnaziji nastava je dvojezična. Nacionalna skupina predmeta na hrvatskom je jeziku, a prirodnoslovno-matematički predmeti ponajprije na mađarskom jeziku, dok se terminologija koristi na oba jezika.

Uz poziv i obećanje da se vidimo na otvorenju naše nove škole završila je i ta dionica našeg puta. Već pomalo umorni i prepuni dojmova vratili smo se u centar Pečuha gdje smo imali prilike u slobodnom aranžmanu još malo lutati i upijati ljepote grada, posjetiti koju suvenirnicu ili se rashladiti u shoping centru.

Povratak kućama malo smo odužili i nakon prelaska granice začinili predobrom večerom u restoranu Royal u Kloštar Podravskom. Da bi atmosfera bila još bolja i svečanija, pripremili smo i jedno malo iznenađenje našoj učiteljici Njemačkoga jezika koja je baš taj dan imala rođendan (Sretan rođendan još jednom, draga Marijo!).

I tako, svemu lijepom jednom dođe kraj pa tako i našoj maloj pustolovini. Umorni, ali dobro raspoloženi proveli smo ostatak puta svojim domovima. Preostalo nam je samo zahvaliti agenciji Galileo travel na organizaciji izleta, našoj dragoj i cijeli dan dobro raspoloženoj voditeljici putovanja Katici na bezbroj informacija koje je s nama podijelila o ljepotama koje smo imali prilike vidjeti i našim vozačima, od milja prozvanima D & D, koji su nas sigurno vozili od starta do cilja.

Fotografije

Tajana Cikojević, učiteljica Tjelesne i zdravstvene kulture

Prva postaja bila nam je Park tursko-mađarskog prijateljstva. Park je otvoren 1994. godine u suradnji Turske i Mađarske povodom 500. godišnjice rođenja Sulejmana I. Veličanstvenog. Nalazi se na mjestu  gdje je davne 1556. godine, prilikom opsade Sigeta, stajao šator (tabor) tog najvećeg osmanlijskog osvajača i gdje su mu pokopani srce i utroba, a tijelo balzamirano i prevezeno u Carigrad. Sulejman Veličanstveni nije doživio pobjedu svoje vojske, umro je prije nje, ali vojnicima je ta vijest prešućena. Nakon izvojevane pobjede i saznanja o smrti Sulejmana, turska se vojska, demotivirana dugotrajnom opsadom (trajala je mjesec dana) i obeshrabrena žestokom obranom Sigeta pod hrabrim vodstvom kapetana Nikole Šubića Zrinskog i njegove vojske, vratila u Tursku, a njihov prodor prema Beču je zaustavljen. Upravo iz tog razloga, kao časnom protivniku, u parku prijateljstva uz spomenik Sulejmanu Veličanstvenom Turska je 1997. dala podići spomenik i Nikoli Zrinskom. Oba poprsja djelo su turskog kipara Metina Yurdanura.

Nakon šetnje parkom, uslijedio je posjet Pečuhu. Prelijepi je to grad zadivljujuće arhitekture, 2010. godine proglašen europskom prijestolnicom kulture te dobitnik UNESC- ove nagrade „Grad mira“ radi promicanja manjinskih kultura i tolerancije.

Iako nas je grijalo visokih 37 stupnjeva, birajući puteve skrivene u sjeni i hladu, prošetali smo Szencheny trgom i gradom te upoznali kulturno-povijesne znamenitosti Pečuha: Barbakan – biskupsku tvrđavu, katedralu i ranokršćansku nekropolu, župnu crkvu (nekadašnju džamiju), sinagogu i kazalište. Bilo bi lijepo da smo uspjeli i zaviriti u koji od ovih prekrasnih objekata, ali vrijeme nas je tjeralo dalje, pronaći djelić naše domovine u Mađarskoj.

Hrvatski školski centar Miroslav Krleža u Pečuhu, koji smo posjetili, objedinjuje hrvatski vrtić, osnovnu školu, gimnaziju i učenički dom. Srdačno su nas dočekale, Centrom provele i upoznale s njim ravnateljica Janja (Agnes) Živković - Mandić i pomoćnica ravnateljice Rita Magyar.

Centar je višenamjenska obrazovna ustanova koja funkcionira kao dio mađarskog javnog obrazovnog sustava, a od 2012. godine vodi ju Hrvatska državna samouprava. Namijenjen je potrebama obrazovanja Hrvata u Pečuhu i široj okolici, a zbog kvalitete programa sve se češće upisuje i domicilno stanovništvo. Sastavni dio programa upoznavanje je naše nacionalne kulture i narodnih običaja, njegovanje tradicije i folklorne baštine. Osnovna škola djeluje još od 1951./52. školske godine, vrtić je utemeljen 1976. godine, a gimnazija 1983. godine. Uvjeti u ovom centru i na prvi su pogled vrhunski. Centar doista izgleda kao neka izvrsna privatna škola. Uređene učionice i općenito unutrašnjost zgrada, vrlo lijepo i maštovito uređeno dvorište, igrališta, odlična kuhinja te vrlo lijepe sobe u učeničkom domu. Ravnateljica ističe kako škole u tom centru pohađa više od 400 djece uz još stotinjak mališana koji polaze dječji vrtić. Čitava nastava u nižim razredima osnovne škole odvija se na hrvatskom jeziku, naravno, osim predmeta mađarski jezik i književnost. U višim razredima osnovne škole i gimnaziji nastava je dvojezična. Nacionalna skupina predmeta na hrvatskom je jeziku, a prirodnoslovno-matematički predmeti ponajprije na mađarskom jeziku, dok se terminologija koristi na oba jezika.

Uz poziv i obećanje da se vidimo na otvorenju naše nove škole završila je i ta dionica našeg puta. Već pomalo umorni i prepuni dojmova vratili smo se u centar Pečuha gdje smo imali prilike u slobodnom aranžmanu još malo lutati i upijati ljepote grada, posjetiti koju suvenirnicu ili se rashladiti u shoping centru.

Povratak kućama malo smo odužili i nakon prelaska granice začinili predobrom večerom u restoranu Royal u Kloštar Podravskom. Da bi atmosfera bila još bolja i svečanija, pripremili smo i jedno malo iznenađenje našoj učiteljici Njemačkoga jezika koja je baš taj dan imala rođendan (Sretan rođendan još jednom, draga Marijo!).

I tako, svemu lijepom jednom dođe kraj pa tako i našoj maloj pustolovini. Umorni, ali dobro raspoloženi proveli smo ostatak puta svojim domovima. Preostalo nam je samo zahvaliti agenciji Galileo travel na organizaciji izleta, našoj dragoj i cijeli dan dobro raspoloženoj voditeljici putovanja Katici na bezbroj informacija koje je s nama podijelila o ljepotama koje smo imali prilike vidjeti i našim vozačima, od milja prozvanima D & D, koji su nas sigurno vozili od starta do cilja.

Fotografije

Tajana Cikojević, učiteljica Tjelesne i zdravstvene kulture

Prva postaja bila nam je Park tursko-mađarskog prijateljstva. Park je otvoren 1994. godine u suradnji Turske i Mađarske povodom 500. godišnjice rođenja Sulejmana I. Veličanstvenog. Nalazi se na mjestu  gdje je davne 1556. godine, prilikom opsade Sigeta, stajao šator (tabor) tog najvećeg osmanlijskog osvajača i gdje su mu pokopani srce i utroba, a tijelo balzamirano i prevezeno u Carigrad. Sulejman Veličanstveni nije doživio pobjedu svoje vojske, umro je prije nje, ali vojnicima je ta vijest prešućena. Nakon izvojevane pobjede i saznanja o smrti Sulejmana, turska se vojska, demotivirana dugotrajnom opsadom (trajala je mjesec dana) i obeshrabrena žestokom obranom Sigeta pod hrabrim vodstvom kapetana Nikole Šubića Zrinskog i njegove vojske, vratila u Tursku, a njihov prodor prema Beču je zaustavljen. Upravo iz tog razloga, kao časnom protivniku, u parku prijateljstva uz spomenik Sulejmanu Veličanstvenom Turska je 1997. dala podići spomenik i Nikoli Zrinskom. Oba poprsja djelo su turskog kipara Metina Yurdanura.

Nakon šetnje parkom, uslijedio je posjet Pečuhu. Prelijepi je to grad zadivljujuće arhitekture, 2010. godine proglašen europskom prijestolnicom kulture te dobitnik UNESC- ove nagrade „Grad mira“ radi promicanja manjinskih kultura i tolerancije.

Iako nas je grijalo visokih 37 stupnjeva, birajući puteve skrivene u sjeni i hladu, prošetali smo Szencheny trgom i gradom te upoznali kulturno-povijesne znamenitosti Pečuha: Barbakan – biskupsku tvrđavu, katedralu i ranokršćansku nekropolu, župnu crkvu (nekadašnju džamiju), sinagogu i kazalište. Bilo bi lijepo da smo uspjeli i zaviriti u koji od ovih prekrasnih objekata, ali vrijeme nas je tjeralo dalje, pronaći djelić naše domovine u Mađarskoj.

Hrvatski školski centar Miroslav Krleža u Pečuhu, koji smo posjetili, objedinjuje hrvatski vrtić, osnovnu školu, gimnaziju i učenički dom. Srdačno su nas dočekale, Centrom provele i upoznale s njim ravnateljica Janja (Agnes) Živković - Mandić i pomoćnica ravnateljice Rita Magyar.

Centar je višenamjenska obrazovna ustanova koja funkcionira kao dio mađarskog javnog obrazovnog sustava, a od 2012. godine vodi ju Hrvatska državna samouprava. Namijenjen je potrebama obrazovanja Hrvata u Pečuhu i široj okolici, a zbog kvalitete programa sve se češće upisuje i domicilno stanovništvo. Sastavni dio programa upoznavanje je naše nacionalne kulture i narodnih običaja, njegovanje tradicije i folklorne baštine. Osnovna škola djeluje još od 1951./52. školske godine, vrtić je utemeljen 1976. godine, a gimnazija 1983. godine. Uvjeti u ovom centru i na prvi su pogled vrhunski. Centar doista izgleda kao neka izvrsna privatna škola. Uređene učionice i općenito unutrašnjost zgrada, vrlo lijepo i maštovito uređeno dvorište, igrališta, odlična kuhinja te vrlo lijepe sobe u učeničkom domu. Ravnateljica ističe kako škole u tom centru pohađa više od 400 djece uz još stotinjak mališana koji polaze dječji vrtić. Čitava nastava u nižim razredima osnovne škole odvija se na hrvatskom jeziku, naravno, osim predmeta mađarski jezik i književnost. U višim razredima osnovne škole i gimnaziji nastava je dvojezična. Nacionalna skupina predmeta na hrvatskom je jeziku, a prirodnoslovno-matematički predmeti ponajprije na mađarskom jeziku, dok se terminologija koristi na oba jezika.

Uz poziv i obećanje da se vidimo na otvorenju naše nove škole završila je i ta dionica našeg puta. Već pomalo umorni i prepuni dojmova vratili smo se u centar Pečuha gdje smo imali prilike u slobodnom aranžmanu još malo lutati i upijati ljepote grada, posjetiti koju suvenirnicu ili se rashladiti u shoping centru.

Povratak kućama malo smo odužili i nakon prelaska granice začinili predobrom večerom u restoranu Royal u Kloštar Podravskom. Da bi atmosfera bila još bolja i svečanija, pripremili smo i jedno malo iznenađenje našoj učiteljici Njemačkoga jezika koja je baš taj dan imala rođendan (Sretan rođendan još jednom, draga Marijo!).

I tako, svemu lijepom jednom dođe kraj pa tako i našoj maloj pustolovini. Umorni, ali dobro raspoloženi proveli smo ostatak puta svojim domovima. Preostalo nam je samo zahvaliti agenciji Galileo travel na organizaciji izleta, našoj dragoj i cijeli dan dobro raspoloženoj voditeljici putovanja Katici na bezbroj informacija koje je s nama podijelila o ljepotama koje smo imali prilike vidjeti i našim vozačima, od milja prozvanima D & D, koji su nas sigurno vozili od starta do cilja.

Fotografije

Tajana Cikojević, učiteljica Tjelesne i zdravstvene kulture