Osnovna škola "Vladimir Nazor" Sveti Ilija

Pripremajući se za književni susret, sestre Ema i Dorotea Fogec s oduševljenjem su pročitale Bojanin roman koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Potom su, zajedno s knjižničarkom Tatjanom Slunjski, sedamšima i osmašima na satovima razrednika predstavile lik i djelo književnice kroz prezentaciju i čitanje njima najboljih ulomaka iz romana Trči! Ne čekaj me… 

Nadahnute romanom, Ema, Dorotea i knjižničarka dosjetile su se da bi Bojani na dan susreta mogle pripremiti i malo iznenađenje dobrodošlice. Po uzoru na Bojaninu baku Jelicu, koja joj je svako jutro pripremala isti doručak, i one su Bojani pripremile krafnu s marmeladom i šalicu vrućeg napitka, ali umjesto mlijeka koje nije voljela kao djevojčica, iznenadile su je čajem.

Doručak je ugodno iznenadio Bojanu i vratio ju u predratno vrijeme koje opisuje na početku romana kada je zadnjeg dana nastave sva sretna otišla baki na selo, ali tamo ništa više nije bilo kao prije.

Učenici su s velikim zanimanjem pratili Bojanino izlaganje i njezino čitanje ulomaka iz romana. Dočarala im je mjesta gdje se radnja odvijala, navodila ih da se užive u situacije koje je ona tada prolazila kao trinaestogodišnjakinja. Govorila im je o prvom velikom zračnom napadu na Karlovac, svojim emocijama i strahovima, o višegodišnjem životu u skloništu gdje je i počela voditi dnevnik koji je prerastao u roman.

Bojana je učenicima ispričala i anegdote koje nisu opisane u knjizi, kao onu o kajgani susjede Mirjane. Na kraju susreta učenici su književnici dali tri obećanja. Prvo obećanje bilo je da će za večeru pojesti kajganu (dokaz da su to obećanje učenici i ispunili je Bojanin inbox pun fotografija njihovih kajgana), drugo obećanje bilo je da nikada neće dati nekome nešto što ni oni sami ne bi voljeli dobiti ukoliko se nađu u prilici da nekome mogu pomoći, i treće da će zapamtiti rečenicu "obitelj je najtopliji pokrivač kada ti je najhladnije''. 

Kao uspomenu na susret i boravak u našoj školi, Ema i Dorotea književnici su poklonile primjerak Ileka, vrećicu lavande iz našeg školskog lavandika, cvjetić i Haribo bombone koje je obožavala kao djevojčica, a to su saznale čitajući roman.

Nakon susreta neki učenici i djelatnici škole ponijeli su kući svoj primjerak romana Trči! Ne čekaj me… s posvetom autorice.

Učenicima je bilo žao što je susret trajao samo jedan školski sat jer ih je razgovor s Bojanom oduševio i duhovno obogatio. Svojim nastupom, izjavama, načinom razmišljanja, iskrenošću, spontanošću, ali i smislom za humor književnica je osvojila srca učenika i djelatnika škole koji su imali prilike upoznati je. Susret je ispunio njihova srca baš kao što je povodom Bojaninog dolaska i nadolazećeg Valentinova mnoštvo origami srca ispunilo prostor knjižnice gdje se održao susret koji je organizirala knjižničarka Tatjana Slunjski u suradnji s izdavačkom kućom „Alfa“. Bio je to prvi književni susret u našoj novoj školskoj knjižnici.

                                                               Ema Fogec, 7.a

Fotografije snimile: Maja Priher i Tatjana Slunjski

Pripremajući se za književni susret, sestre Ema i Dorotea Fogec s oduševljenjem su pročitale Bojanin roman koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Potom su, zajedno s knjižničarkom Tatjanom Slunjski, sedamšima i osmašima na satovima razrednika predstavile lik i djelo književnice kroz prezentaciju i čitanje njima najboljih ulomaka iz romana Trči! Ne čekaj me… 

Nadahnute romanom, Ema, Dorotea i knjižničarka dosjetile su se da bi Bojani na dan susreta mogle pripremiti i malo iznenađenje dobrodošlice. Po uzoru na Bojaninu baku Jelicu, koja joj je svako jutro pripremala isti doručak, i one su Bojani pripremile krafnu s marmeladom i šalicu vrućeg napitka, ali umjesto mlijeka koje nije voljela kao djevojčica, iznenadile su je čajem.

Doručak je ugodno iznenadio Bojanu i vratio ju u predratno vrijeme koje opisuje na početku romana kada je zadnjeg dana nastave sva sretna otišla baki na selo, ali tamo ništa više nije bilo kao prije.

Učenici su s velikim zanimanjem pratili Bojanino izlaganje i njezino čitanje ulomaka iz romana. Dočarala im je mjesta gdje se radnja odvijala, navodila ih da se užive u situacije koje je ona tada prolazila kao trinaestogodišnjakinja. Govorila im je o prvom velikom zračnom napadu na Karlovac, svojim emocijama i strahovima, o višegodišnjem životu u skloništu gdje je i počela voditi dnevnik koji je prerastao u roman.

Bojana je učenicima ispričala i anegdote koje nisu opisane u knjizi, kao onu o kajgani susjede Mirjane. Na kraju susreta učenici su književnici dali tri obećanja. Prvo obećanje bilo je da će za večeru pojesti kajganu (dokaz da su to obećanje učenici i ispunili je Bojanin inbox pun fotografija njihovih kajgana), drugo obećanje bilo je da nikada neće dati nekome nešto što ni oni sami ne bi voljeli dobiti ukoliko se nađu u prilici da nekome mogu pomoći, i treće da će zapamtiti rečenicu "obitelj je najtopliji pokrivač kada ti je najhladnije''. 

Kao uspomenu na susret i boravak u našoj školi, Ema i Dorotea književnici su poklonile primjerak Ileka, vrećicu lavande iz našeg školskog lavandika, cvjetić i Haribo bombone koje je obožavala kao djevojčica, a to su saznale čitajući roman.

Nakon susreta neki učenici i djelatnici škole ponijeli su kući svoj primjerak romana Trči! Ne čekaj me… s posvetom autorice.

Učenicima je bilo žao što je susret trajao samo jedan školski sat jer ih je razgovor s Bojanom oduševio i duhovno obogatio. Svojim nastupom, izjavama, načinom razmišljanja, iskrenošću, spontanošću, ali i smislom za humor književnica je osvojila srca učenika i djelatnika škole koji su imali prilike upoznati je. Susret je ispunio njihova srca baš kao što je povodom Bojaninog dolaska i nadolazećeg Valentinova mnoštvo origami srca ispunilo prostor knjižnice gdje se održao susret koji je organizirala knjižničarka Tatjana Slunjski u suradnji s izdavačkom kućom „Alfa“. Bio je to prvi književni susret u našoj novoj školskoj knjižnici.

                                                               Ema Fogec, 7.a

Fotografije snimile: Maja Priher i Tatjana Slunjski

Pripremajući se za književni susret, sestre Ema i Dorotea Fogec s oduševljenjem su pročitale Bojanin roman koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Potom su, zajedno s knjižničarkom Tatjanom Slunjski, sedamšima i osmašima na satovima razrednika predstavile lik i djelo književnice kroz prezentaciju i čitanje njima najboljih ulomaka iz romana Trči! Ne čekaj me… 

Nadahnute romanom, Ema, Dorotea i knjižničarka dosjetile su se da bi Bojani na dan susreta mogle pripremiti i malo iznenađenje dobrodošlice. Po uzoru na Bojaninu baku Jelicu, koja joj je svako jutro pripremala isti doručak, i one su Bojani pripremile krafnu s marmeladom i šalicu vrućeg napitka, ali umjesto mlijeka koje nije voljela kao djevojčica, iznenadile su je čajem.

Doručak je ugodno iznenadio Bojanu i vratio ju u predratno vrijeme koje opisuje na početku romana kada je zadnjeg dana nastave sva sretna otišla baki na selo, ali tamo ništa više nije bilo kao prije.

Učenici su s velikim zanimanjem pratili Bojanino izlaganje i njezino čitanje ulomaka iz romana. Dočarala im je mjesta gdje se radnja odvijala, navodila ih da se užive u situacije koje je ona tada prolazila kao trinaestogodišnjakinja. Govorila im je o prvom velikom zračnom napadu na Karlovac, svojim emocijama i strahovima, o višegodišnjem životu u skloništu gdje je i počela voditi dnevnik koji je prerastao u roman.

Bojana je učenicima ispričala i anegdote koje nisu opisane u knjizi, kao onu o kajgani susjede Mirjane. Na kraju susreta učenici su književnici dali tri obećanja. Prvo obećanje bilo je da će za večeru pojesti kajganu (dokaz da su to obećanje učenici i ispunili je Bojanin inbox pun fotografija njihovih kajgana), drugo obećanje bilo je da nikada neće dati nekome nešto što ni oni sami ne bi voljeli dobiti ukoliko se nađu u prilici da nekome mogu pomoći, i treće da će zapamtiti rečenicu "obitelj je najtopliji pokrivač kada ti je najhladnije''. 

Kao uspomenu na susret i boravak u našoj školi, Ema i Dorotea književnici su poklonile primjerak Ileka, vrećicu lavande iz našeg školskog lavandika, cvjetić i Haribo bombone koje je obožavala kao djevojčica, a to su saznale čitajući roman.

Nakon susreta neki učenici i djelatnici škole ponijeli su kući svoj primjerak romana Trči! Ne čekaj me… s posvetom autorice.

Učenicima je bilo žao što je susret trajao samo jedan školski sat jer ih je razgovor s Bojanom oduševio i duhovno obogatio. Svojim nastupom, izjavama, načinom razmišljanja, iskrenošću, spontanošću, ali i smislom za humor književnica je osvojila srca učenika i djelatnika škole koji su imali prilike upoznati je. Susret je ispunio njihova srca baš kao što je povodom Bojaninog dolaska i nadolazećeg Valentinova mnoštvo origami srca ispunilo prostor knjižnice gdje se održao susret koji je organizirala knjižničarka Tatjana Slunjski u suradnji s izdavačkom kućom „Alfa“. Bio je to prvi književni susret u našoj novoj školskoj knjižnici.

                                                               Ema Fogec, 7.a

Fotografije snimile: Maja Priher i Tatjana Slunjski