Osnovna škola "Vladimir Nazor" Sveti Ilija

Okupili smo se oko 5 sati ispred naše škole gdje nas je čekao autobus i voditeljica Jasminka iz agencije Galileo. Bili smo sretni što smo na okupu i što ćemo putovati, a opskrbili smo se sendvičima, vodom i sprejevima protiv komaraca jer idemo na močvarno područje, kremom za sunčanje, ali i kišobranima u slučaju kiše.

Na putu do odredišta putovali smo pokraj gradova: Ludbreg, Koprivnica, Đurđevac, Pitomača, Virovitica, Slatina i Našice. U 10 sati smo stigli u Đakovo pred Državnu ergelu lipicanaca. Tamo smo se zadržali jedan sat. Vidjeli smo rasne konje, njihovu dresuru i njihovo jutarnje tuširanje, saznali smo da jedu sijeno i zob. Neki učenici su i kupili nešto za uspomenu u suvenirnici s motivima konja.

Zatim smo se uputili u sam grad Đakovo. Posjetili smo glavni trg na kojem se nalazi poznata đakovačka katedrala u kojoj smo se divili prekrasnim freskama i skulpturama u unutrašnjosti i uživali smo u njezinoj tišini i hladnoći jer je vani baš pripeklo podnevno sunce. Prije ručka koji je bio u 12 sati malo smo se poigrali u gradskom parku nedaleko katedrale. Ukusan i obilat ručak je bio u Gradskom podrumu nakon čega smo se okrijepili sladoledom u obližnjoj slastičarnici.

Oko 3 sata nalazili smo se u Parku prirode Kopački rit kada je već počela padati kiša. No da bi čuli i mogli pratiti vodiča sklonili smo se u njihovu sjenicu koja je bila zapravo izgrađena za potrebe mlina, ali nikad nije bila u toj funkciji. Vodič nam je pripovijedao puno zanimljivosti o bogatom biljnom i životinjskom svijetu u Parku. Bilo je tu riječi o komoranima, čapljama, jelenima, srnama, crnim i bijelim rodama, ali i komarcima koji su na glasu kao najopasnija vrsta, no nas, posjetitelje ipak nisu dirali. Za kraj čekala nas je vožnja brodom po Kopačkom ritu koja nas je jako obradovala pred povratak kući.

Povratak kući trajao je približno kao i sam dolazak no između vožnji bile su tu tri- četiri stanke da se malo razbudimo i osvježimo. Vratili smo se u ispred škole u Svetom Iliji oko 22 sata navečer. Mame i tate već su čekali znajući kada ćemo otprilike doći. Svi umorni, ali zadovoljni otišli smo svojim domovima.

Fotografije

Magdalena Njegovec, učiteljica

Okupili smo se oko 5 sati ispred naše škole gdje nas je čekao autobus i voditeljica Jasminka iz agencije Galileo. Bili smo sretni što smo na okupu i što ćemo putovati, a opskrbili smo se sendvičima, vodom i sprejevima protiv komaraca jer idemo na močvarno područje, kremom za sunčanje, ali i kišobranima u slučaju kiše.

Na putu do odredišta putovali smo pokraj gradova: Ludbreg, Koprivnica, Đurđevac, Pitomača, Virovitica, Slatina i Našice. U 10 sati smo stigli u Đakovo pred Državnu ergelu lipicanaca. Tamo smo se zadržali jedan sat. Vidjeli smo rasne konje, njihovu dresuru i njihovo jutarnje tuširanje, saznali smo da jedu sijeno i zob. Neki učenici su i kupili nešto za uspomenu u suvenirnici s motivima konja.

Zatim smo se uputili u sam grad Đakovo. Posjetili smo glavni trg na kojem se nalazi poznata đakovačka katedrala u kojoj smo se divili prekrasnim freskama i skulpturama u unutrašnjosti i uživali smo u njezinoj tišini i hladnoći jer je vani baš pripeklo podnevno sunce. Prije ručka koji je bio u 12 sati malo smo se poigrali u gradskom parku nedaleko katedrale. Ukusan i obilat ručak je bio u Gradskom podrumu nakon čega smo se okrijepili sladoledom u obližnjoj slastičarnici.

Oko 3 sata nalazili smo se u Parku prirode Kopački rit kada je već počela padati kiša. No da bi čuli i mogli pratiti vodiča sklonili smo se u njihovu sjenicu koja je bila zapravo izgrađena za potrebe mlina, ali nikad nije bila u toj funkciji. Vodič nam je pripovijedao puno zanimljivosti o bogatom biljnom i životinjskom svijetu u Parku. Bilo je tu riječi o komoranima, čapljama, jelenima, srnama, crnim i bijelim rodama, ali i komarcima koji su na glasu kao najopasnija vrsta, no nas, posjetitelje ipak nisu dirali. Za kraj čekala nas je vožnja brodom po Kopačkom ritu koja nas je jako obradovala pred povratak kući.

Povratak kući trajao je približno kao i sam dolazak no između vožnji bile su tu tri- četiri stanke da se malo razbudimo i osvježimo. Vratili smo se u ispred škole u Svetom Iliji oko 22 sata navečer. Mame i tate već su čekali znajući kada ćemo otprilike doći. Svi umorni, ali zadovoljni otišli smo svojim domovima.

Fotografije

Magdalena Njegovec, učiteljica

Okupili smo se oko 5 sati ispred naše škole gdje nas je čekao autobus i voditeljica Jasminka iz agencije Galileo. Bili smo sretni što smo na okupu i što ćemo putovati, a opskrbili smo se sendvičima, vodom i sprejevima protiv komaraca jer idemo na močvarno područje, kremom za sunčanje, ali i kišobranima u slučaju kiše.

Na putu do odredišta putovali smo pokraj gradova: Ludbreg, Koprivnica, Đurđevac, Pitomača, Virovitica, Slatina i Našice. U 10 sati smo stigli u Đakovo pred Državnu ergelu lipicanaca. Tamo smo se zadržali jedan sat. Vidjeli smo rasne konje, njihovu dresuru i njihovo jutarnje tuširanje, saznali smo da jedu sijeno i zob. Neki učenici su i kupili nešto za uspomenu u suvenirnici s motivima konja.

Zatim smo se uputili u sam grad Đakovo. Posjetili smo glavni trg na kojem se nalazi poznata đakovačka katedrala u kojoj smo se divili prekrasnim freskama i skulpturama u unutrašnjosti i uživali smo u njezinoj tišini i hladnoći jer je vani baš pripeklo podnevno sunce. Prije ručka koji je bio u 12 sati malo smo se poigrali u gradskom parku nedaleko katedrale. Ukusan i obilat ručak je bio u Gradskom podrumu nakon čega smo se okrijepili sladoledom u obližnjoj slastičarnici.

Oko 3 sata nalazili smo se u Parku prirode Kopački rit kada je već počela padati kiša. No da bi čuli i mogli pratiti vodiča sklonili smo se u njihovu sjenicu koja je bila zapravo izgrađena za potrebe mlina, ali nikad nije bila u toj funkciji. Vodič nam je pripovijedao puno zanimljivosti o bogatom biljnom i životinjskom svijetu u Parku. Bilo je tu riječi o komoranima, čapljama, jelenima, srnama, crnim i bijelim rodama, ali i komarcima koji su na glasu kao najopasnija vrsta, no nas, posjetitelje ipak nisu dirali. Za kraj čekala nas je vožnja brodom po Kopačkom ritu koja nas je jako obradovala pred povratak kući.

Povratak kući trajao je približno kao i sam dolazak no između vožnji bile su tu tri- četiri stanke da se malo razbudimo i osvježimo. Vratili smo se u ispred škole u Svetom Iliji oko 22 sata navečer. Mame i tate već su čekali znajući kada ćemo otprilike doći. Svi umorni, ali zadovoljni otišli smo svojim domovima.

Fotografije

Magdalena Njegovec, učiteljica