Osnovna škola "Vladimir Nazor" Sveti Ilija

U znak dobrodošlice učenici i knjižničarka pripremili su za Damira datulje, budući da mali Saharci, o kojima su čitali u njegovoj putopisnoj slikovnici Djeca Sahare, drage goste uvijek dočekaju s datuljama i devinim mlijekom. Kako je u našim krajevima nemoguće nabaviti devino mlijeko, učenici su mu pripremili čaj, omiljeni napitak malih Saharaca. Uz čaj i datulje pripremili su i Kiki karamele budući da su mali Saharci Damira nazvali Karamelo zbog Kikića koje im je podijelio. Petašice Jana i Tena su, kao uvod u predavanje, pripremile kratku točku predstavljanja na španjolskom i arapskom jeziku, jezicima kojima govore mali Saharci.

Tijekom predavanja koje je učenike i učitelje dotaknulo i ostavilo bez daha, Damir je pokazivao mnoštvo fotografija sa svojih putovanja i govorio o velikim gradovima i pustinjama koje je posjetio, gastronomiji, običajima i kulturi zemalja kojima je putovao, neobičnim biljkama i životinjama koje je vidio, volonterima – ljudima velikog srca –  koje je upoznao te o prijateljstvima koja je sklopio i koja su ga učinila boljim čovjekom.

Jedno takvo prijateljstvo je i ono koje je sklopio s malim Saharcima koje je upoznao 2016. godine kada je sudjelovao na Saharskom maratonu koji se svake godine u mjesecu veljači trči među izbjegličkim naseljima u zapadnom Alžiru. Cilj maratona skrenuti je pozornost ostatku svijeta na narod Saharawi iz Zapadne Sahare koji već gotovo pedeset godina živi u izbjeglištvu. Upravo je sudjelovanje na tom maratonu i suživot s malim Saharcima u izbjegličkom naselju promijenilo Damirov život. Vrativši se u Hrvatsku, pokrenuo je volonterski projekt Glas iz Sahare. Naslov je to trojezičnog zbornika dječjih radova malih Saharaca koji je Damir uspio otisnuti u Hrvatskoj. Uz pomoć jedne saharske učiteljice, nekolicine prijatelja i mnogo dobrih ljudi, četrdesetak dječjih radova prevedeno je s arapskog na engleski i hrvatski jezik te otisnuto u zborniku radova čijih je tristotinjak primjeraka Damir odnio u saharski izbjeglički kamp i tako obogatio njihove škole i knjižnice. Damir je istaknuo da je zbornik Glas iz Sahare pisani svjedok postojanja naroda Saharawi, ali i prvi zbornik dječjih radova Saharaca u izbjeglištvu. I naša je školska knjižnica, zahvaljujući Damiru, postala bogatija za jedan primjerak zbornika Glas iz Sahare.

Škola je pak postala bogatija za dvadesetak Damirovih fotografija. Naime, na dan njegovog predavanja, u holu škole otvorena je izložba njegovih fotografija pod nazivom Djeca Sahare koju će posjetiti svi učenici škole, a volonterski će ih kroz izložbu provesti upravo učenici koju sudjeluju u školskome projektu Volontiram, (ne) profitiram.

Osim kroz predavanja i fotografije, dojmove s putovanja Damir Vujnovac voli dijeliti s drugima i kroz svoje putopisne priče. Tako je dosad objavio putopisne slikovnice Djeca Sahare, Djeca Kurdistana i Djeca Jordana koje su učenici koji su bili na predavanju, imali prilike i kupiti.  

Na kraju zaista ugodnog druženja Damir je petaša Gabrijela Blažija nagradio majicom s motivom Jordana jer je jedini znao odgovor na pitanje koja je Damiru najljepša pustinja na Zemlji. Odgovor je bio jordanska pustinja Wadi Rum ili Dolina pijeska ili Mjesečeva dolina.

Učenici su Damira za živopisne putopisne priče koje im je ispričao, a koje nikoga nisu ostavile ravnodušnim, nagradili velikim pljeskom i poklonili mu primjerak Ileka, nekoliko radova učeničke zadruge  Ilek i, naravno, Kikiće.  

Ovim predavanjem Damir Vujnovac nastojao je potaknuti učenike da putuju, da istražuju, da upoznaju svijet i ljude, ali da uvijek čine dobro jer, čineći dobro, rastemo kao ljudi.

Nika Đurkas, 8. b

U znak dobrodošlice učenici i knjižničarka pripremili su za Damira datulje, budući da mali Saharci, o kojima su čitali u njegovoj putopisnoj slikovnici Djeca Sahare, drage goste uvijek dočekaju s datuljama i devinim mlijekom. Kako je u našim krajevima nemoguće nabaviti devino mlijeko, učenici su mu pripremili čaj, omiljeni napitak malih Saharaca. Uz čaj i datulje pripremili su i Kiki karamele budući da su mali Saharci Damira nazvali Karamelo zbog Kikića koje im je podijelio. Petašice Jana i Tena su, kao uvod u predavanje, pripremile kratku točku predstavljanja na španjolskom i arapskom jeziku, jezicima kojima govore mali Saharci.

Tijekom predavanja koje je učenike i učitelje dotaknulo i ostavilo bez daha, Damir je pokazivao mnoštvo fotografija sa svojih putovanja i govorio o velikim gradovima i pustinjama koje je posjetio, gastronomiji, običajima i kulturi zemalja kojima je putovao, neobičnim biljkama i životinjama koje je vidio, volonterima – ljudima velikog srca –  koje je upoznao te o prijateljstvima koja je sklopio i koja su ga učinila boljim čovjekom.

Jedno takvo prijateljstvo je i ono koje je sklopio s malim Saharcima koje je upoznao 2016. godine kada je sudjelovao na Saharskom maratonu koji se svake godine u mjesecu veljači trči među izbjegličkim naseljima u zapadnom Alžiru. Cilj maratona skrenuti je pozornost ostatku svijeta na narod Saharawi iz Zapadne Sahare koji već gotovo pedeset godina živi u izbjeglištvu. Upravo je sudjelovanje na tom maratonu i suživot s malim Saharcima u izbjegličkom naselju promijenilo Damirov život. Vrativši se u Hrvatsku, pokrenuo je volonterski projekt Glas iz Sahare. Naslov je to trojezičnog zbornika dječjih radova malih Saharaca koji je Damir uspio otisnuti u Hrvatskoj. Uz pomoć jedne saharske učiteljice, nekolicine prijatelja i mnogo dobrih ljudi, četrdesetak dječjih radova prevedeno je s arapskog na engleski i hrvatski jezik te otisnuto u zborniku radova čijih je tristotinjak primjeraka Damir odnio u saharski izbjeglički kamp i tako obogatio njihove škole i knjižnice. Damir je istaknuo da je zbornik Glas iz Sahare pisani svjedok postojanja naroda Saharawi, ali i prvi zbornik dječjih radova Saharaca u izbjeglištvu. I naša je školska knjižnica, zahvaljujući Damiru, postala bogatija za jedan primjerak zbornika Glas iz Sahare.

Škola je pak postala bogatija za dvadesetak Damirovih fotografija. Naime, na dan njegovog predavanja, u holu škole otvorena je izložba njegovih fotografija pod nazivom Djeca Sahare koju će posjetiti svi učenici škole, a volonterski će ih kroz izložbu provesti upravo učenici koju sudjeluju u školskome projektu Volontiram, (ne) profitiram.

Osim kroz predavanja i fotografije, dojmove s putovanja Damir Vujnovac voli dijeliti s drugima i kroz svoje putopisne priče. Tako je dosad objavio putopisne slikovnice Djeca Sahare, Djeca Kurdistana i Djeca Jordana koje su učenici koji su bili na predavanju, imali prilike i kupiti.  

Na kraju zaista ugodnog druženja Damir je petaša Gabrijela Blažija nagradio majicom s motivom Jordana jer je jedini znao odgovor na pitanje koja je Damiru najljepša pustinja na Zemlji. Odgovor je bio jordanska pustinja Wadi Rum ili Dolina pijeska ili Mjesečeva dolina.

Učenici su Damira za živopisne putopisne priče koje im je ispričao, a koje nikoga nisu ostavile ravnodušnim, nagradili velikim pljeskom i poklonili mu primjerak Ileka, nekoliko radova učeničke zadruge  Ilek i, naravno, Kikiće.  

Ovim predavanjem Damir Vujnovac nastojao je potaknuti učenike da putuju, da istražuju, da upoznaju svijet i ljude, ali da uvijek čine dobro jer, čineći dobro, rastemo kao ljudi.

Nika Đurkas, 8. b

U znak dobrodošlice učenici i knjižničarka pripremili su za Damira datulje, budući da mali Saharci, o kojima su čitali u njegovoj putopisnoj slikovnici Djeca Sahare, drage goste uvijek dočekaju s datuljama i devinim mlijekom. Kako je u našim krajevima nemoguće nabaviti devino mlijeko, učenici su mu pripremili čaj, omiljeni napitak malih Saharaca. Uz čaj i datulje pripremili su i Kiki karamele budući da su mali Saharci Damira nazvali Karamelo zbog Kikića koje im je podijelio. Petašice Jana i Tena su, kao uvod u predavanje, pripremile kratku točku predstavljanja na španjolskom i arapskom jeziku, jezicima kojima govore mali Saharci.

Tijekom predavanja koje je učenike i učitelje dotaknulo i ostavilo bez daha, Damir je pokazivao mnoštvo fotografija sa svojih putovanja i govorio o velikim gradovima i pustinjama koje je posjetio, gastronomiji, običajima i kulturi zemalja kojima je putovao, neobičnim biljkama i životinjama koje je vidio, volonterima – ljudima velikog srca –  koje je upoznao te o prijateljstvima koja je sklopio i koja su ga učinila boljim čovjekom.

Jedno takvo prijateljstvo je i ono koje je sklopio s malim Saharcima koje je upoznao 2016. godine kada je sudjelovao na Saharskom maratonu koji se svake godine u mjesecu veljači trči među izbjegličkim naseljima u zapadnom Alžiru. Cilj maratona skrenuti je pozornost ostatku svijeta na narod Saharawi iz Zapadne Sahare koji već gotovo pedeset godina živi u izbjeglištvu. Upravo je sudjelovanje na tom maratonu i suživot s malim Saharcima u izbjegličkom naselju promijenilo Damirov život. Vrativši se u Hrvatsku, pokrenuo je volonterski projekt Glas iz Sahare. Naslov je to trojezičnog zbornika dječjih radova malih Saharaca koji je Damir uspio otisnuti u Hrvatskoj. Uz pomoć jedne saharske učiteljice, nekolicine prijatelja i mnogo dobrih ljudi, četrdesetak dječjih radova prevedeno je s arapskog na engleski i hrvatski jezik te otisnuto u zborniku radova čijih je tristotinjak primjeraka Damir odnio u saharski izbjeglički kamp i tako obogatio njihove škole i knjižnice. Damir je istaknuo da je zbornik Glas iz Sahare pisani svjedok postojanja naroda Saharawi, ali i prvi zbornik dječjih radova Saharaca u izbjeglištvu. I naša je školska knjižnica, zahvaljujući Damiru, postala bogatija za jedan primjerak zbornika Glas iz Sahare.

Škola je pak postala bogatija za dvadesetak Damirovih fotografija. Naime, na dan njegovog predavanja, u holu škole otvorena je izložba njegovih fotografija pod nazivom Djeca Sahare koju će posjetiti svi učenici škole, a volonterski će ih kroz izložbu provesti upravo učenici koju sudjeluju u školskome projektu Volontiram, (ne) profitiram.

Osim kroz predavanja i fotografije, dojmove s putovanja Damir Vujnovac voli dijeliti s drugima i kroz svoje putopisne priče. Tako je dosad objavio putopisne slikovnice Djeca Sahare, Djeca Kurdistana i Djeca Jordana koje su učenici koji su bili na predavanju, imali prilike i kupiti.  

Na kraju zaista ugodnog druženja Damir je petaša Gabrijela Blažija nagradio majicom s motivom Jordana jer je jedini znao odgovor na pitanje koja je Damiru najljepša pustinja na Zemlji. Odgovor je bio jordanska pustinja Wadi Rum ili Dolina pijeska ili Mjesečeva dolina.

Učenici su Damira za živopisne putopisne priče koje im je ispričao, a koje nikoga nisu ostavile ravnodušnim, nagradili velikim pljeskom i poklonili mu primjerak Ileka, nekoliko radova učeničke zadruge  Ilek i, naravno, Kikiće.  

Ovim predavanjem Damir Vujnovac nastojao je potaknuti učenike da putuju, da istražuju, da upoznaju svijet i ljude, ali da uvijek čine dobro jer, čineći dobro, rastemo kao ljudi.

Nika Đurkas, 8. b