Osnovna škola "Vladimir Nazor" Sveti Ilija

Ovogodišnji posjet gradu heroja razlikovao se od prethodnih. Prije svega zato jer je organiziran kao dvodnevna terenska nastava. Na put smo, u pratnji svojih razrednica Maje Priher, Martine Sedlar i vjeroučiteljice Gordane Šimunec, krenuli u srijedu, 28. listopada u četiri sata ujutro. U Vukovar smo stigli oko devet sati. Prvo smo se uputili u Memorijalni centar gdje smo poslušali predavanja o Domovinskome ratu i bitci za Vukovar. Na predavanjima smo bili upoznati sa samim početkom rata, saznali smo sve o srpskoj agresiji za vrijeme rata, ali i o njegovu završetku. Uz to, spoznali smo značenje Vukovara za našu Domovinu. Na kraju predavanja vidjeli smo panoramske snimke Vukovara nakon rata. Iako je to tada bio grad sravnat sa zemljom, grad u ruševinama, u njemu je još bilo ljudi koji su nakon više od tri mjeseca skrivanja izašli van iz svojih podruma. Gledajući Vukovar nakon rata, bilo je gotovo nemoguće ne osjetiti žalost i tugu prema Vukovaru i ljudima koji su proživjeli sve te strahote.

Nakon predavanja uputili smo se u Vukovarsku bolnicu, mjesto gdje je za vrijeme rata spašeno, ali i izgubljeno mnogo života. Bolnica je u to vrijeme svakodnevno bila meta napada, no unatoč tome djelatnici bolnice skrbili su o mnogim žrtavama. Na početku obilaska pogledali smo film koji nikoga od nas nije ostavio ravnodušnim. Naime, prikazuje slike ranjenih ljudi, male djece za vrijeme rata, Vukovar u ruševinama... Po završetku filma krenuli smo u daljnji obilazak podrumskih prostorija bolnice. Mnogima od nas bilo je gotovo nezamislivo kako su ljudi u tako malom prostoru živjeli, ali, nažalost, i umirali. Kada smo završili s razgledavanjem bolnice, pješice smo krenuli prema dvorcu Eltz.

Prolazeći vukovarskim ulicama, primijetili smo mnoge kuće koje nakon rata nisu bile obnovljene, te su još uvijek pune rupa od metaka. Dvorac Eltz pripadao je njemačkoj plemićkoj obitelji Eltz po čemu je i sam dvorac dobio ime. Nalazi se uz samu obalu Dunava i danas je u njemu smješten Gradski muzej Vukovar. Unutar muzeja smješteno je mnogo oružja, umjetničkih slika, starinskog namještaja i predmeta te smo u njemu naučili mnogo o kulturi i povijesti Slavonije. Poslije razgledavanja stigli smo do križa na ušću rijeke Vuke u Dunav. Taj je križ podignut 1998. godine na čast i slavu svim poginulima za slobodu Hrvatske. Na njemu su glagoljicom uklesani stihovi Frana Krste Frankopana: „Navik on živi ki zgine pošteno.“ Učenici su zajedno sa svojim razrednicama snimili nekoliko fotografija ispred križa te smokrenuli prema Muzeju vučedolske kulture.

U devetnaest prostorija muzeja bili smo upoznati s cjelokupnom vučedolskom kulturom, a najvažniji dio vučedolske kulture je Orion - najstariji indoeuropski kalendar. Nakon napornog dana otišli smo u disko u blizini hostela te na spavanje da se odmorimo za sljedeći dan.

Sljedećeg dana krenuli smo u obilazak već u sedam sati. Najprije smo posjetili vukovarski vodotoranj koji je za vrijeme rata bio simbol ustrajanja i otpora Vukovara. Unatoč tome što je bio svakodnevna meta neprijateljskih projektila, na njemu se uvijek vijorila hrvatska zastava. Kasnije smo posjetili Spomen-dom Ovčara te samu Ovčaru gdje smo minutom šutnje odali počast svima koji su tamo bili ubijeni.

S Ovčare smo krenuli prema Spomen domu hrvatskim braniteljima. Putem smo vidjeli takozvani „kukuruzni put“ ili „put spasa“ koji je za vrijeme rata bio od velikog značaja jer je bio jedina veza Vukovara sa svijetom.Spomen dom hrvatskih branitelja nalazi se na Trpinjskoj cesti. Trpinjska cesta ili takozvano „groble tenkova“ je jedan od simbola otpora prema neprijatelju jer je tamo za vrijeme bitke za Vukovar uništeno tridesetak neprijateljskih tenkova.Sljedeća etapa našeg posjeta bilo je Memorijalno groblje. Tamo su pokopane mnoge vukovarske žrtve iz rata te mnogi branitelji.Na mjestu masovne grobnice postavljeno je 938 bijelih, mramornih, križeva koji predstavljaju broj ekshumiranih žrtava. Na groblju se nalazi još jedan od simbola Vukovara - „zračni“ križ unutar kojeg gori vječni plamen. Nakon krakog govora o Memorijalnom groblju učenici su zapalili lampione kako bi odali počast žrtvama. Posljednji dio obilaska bio je posjet Memorijalnom domu Domovinskog rata koji je smješten u Vukovarskoj vojarni. Tamo smo imali priliku vidjeti tenkove, avione, bombe, puške iz rata te smo vidjeli kako je izgledao koncentracijski logor.

Naš posjet Vukovaru završava Satom mira koji su vodili poznati hrvatski novinari- Andrija Jarak i Ivana Petrović. Po završetku predavanja održan je kviz znanja u kojemu su učenice naše škole osvojile prvo mjesto.

Ova je terenska nastava ostavila trag na nama te nas podsjetila da nikada ne zaboravimo Vukovar - Grad heroj.

Elena Obrstar, 8.b

Fotografije snimili: G. Šimunec, M. Priher i Martin Hrastić (8.a)

Vukovarske razglednice...

…Vodotoranj me podsjeća na Hrvate koji su se borili za Hrvatsku. Iako su svakodnevno bili napadani, ostali su snažni i nisu gubili nadu…

Vukovarska bolnica je naizgled bolnica poput drugih, ali ona to nije. Tijekom rata ona je bila majka mnogim ranjenima, pružala im je utočište. Nekima je bolnica bila i posljednji dom…

Ovčara. Na osamljenome mjestu. Oko nje tišina. I zemlja odaje počast žrtvama…

Elena Obrstar, 8.b

Čovjek koji jednom posjeti Vukovar opijen je njegovom posebnošću. Posebnošću užasnog i gnjusnog ratnog vihora, posebnošću naših branitelja, posebnošću nevjerojatne kulture i prirodnih ljepota. Svaki Hrvat treba biti ponosan na Vukovar. Treba biti ponosan jer smo se mi, četrnaestogodišnjaci, vratili kući s uvjerenjem da dobro uvijek pobjeđuje zlo.

Anamarija Plantak, 8.b

…Razmišljala sam o Vukovaru, tom predivnome gradu koji je dao život za Hrvatsku. Obuzeo me ponos, taj predivan i dubok osjećaj koji se uvijek javi u meni kada se spomene riječ Hrvatska…

Vukovar. Zasjalo je sunce. Puste ulice kao da mi žele nešto reći, nekome se povjeriti, vratiti silne ljude koji se još nisu vratili u svoje domove…

…Stajali smo na Memorijalnome groblju sa suzom u oku. Sve podsjeća na žrtvu…

Patricija Požgaj, 8.b

 Videozapisi prikazuju ljude koji su bili prisiljeni tražiti novi dom. Dim je bio svugdje, granate su padale, izgledalo je kao pakao. Gledajući videozapis, samo je mali broj učenika primijetio kako zapovjednik, koji nam je držao predavanje, plače. Bilo je teško gledati to sve…

Navečer, kada se opet spustio mrak, saznali smo što se događalo na Ovčari. Ubijanje nedužnih. Mučenje. Sve je to nešto što se nije trebalo i nije smjelo dogoditi.                                                                               

                                  Monika Sokol, 8.b

Ovogodišnji posjet gradu heroja razlikovao se od prethodnih. Prije svega zato jer je organiziran kao dvodnevna terenska nastava. Na put smo, u pratnji svojih razrednica Maje Priher, Martine Sedlar i vjeroučiteljice Gordane Šimunec, krenuli u srijedu, 28. listopada u četiri sata ujutro. U Vukovar smo stigli oko devet sati. Prvo smo se uputili u Memorijalni centar gdje smo poslušali predavanja o Domovinskome ratu i bitci za Vukovar. Na predavanjima smo bili upoznati sa samim početkom rata, saznali smo sve o srpskoj agresiji za vrijeme rata, ali i o njegovu završetku. Uz to, spoznali smo značenje Vukovara za našu Domovinu. Na kraju predavanja vidjeli smo panoramske snimke Vukovara nakon rata. Iako je to tada bio grad sravnat sa zemljom, grad u ruševinama, u njemu je još bilo ljudi koji su nakon više od tri mjeseca skrivanja izašli van iz svojih podruma. Gledajući Vukovar nakon rata, bilo je gotovo nemoguće ne osjetiti žalost i tugu prema Vukovaru i ljudima koji su proživjeli sve te strahote.

Nakon predavanja uputili smo se u Vukovarsku bolnicu, mjesto gdje je za vrijeme rata spašeno, ali i izgubljeno mnogo života. Bolnica je u to vrijeme svakodnevno bila meta napada, no unatoč tome djelatnici bolnice skrbili su o mnogim žrtavama. Na početku obilaska pogledali smo film koji nikoga od nas nije ostavio ravnodušnim. Naime, prikazuje slike ranjenih ljudi, male djece za vrijeme rata, Vukovar u ruševinama... Po završetku filma krenuli smo u daljnji obilazak podrumskih prostorija bolnice. Mnogima od nas bilo je gotovo nezamislivo kako su ljudi u tako malom prostoru živjeli, ali, nažalost, i umirali. Kada smo završili s razgledavanjem bolnice, pješice smo krenuli prema dvorcu Eltz.

Prolazeći vukovarskim ulicama, primijetili smo mnoge kuće koje nakon rata nisu bile obnovljene, te su još uvijek pune rupa od metaka. Dvorac Eltz pripadao je njemačkoj plemićkoj obitelji Eltz po čemu je i sam dvorac dobio ime. Nalazi se uz samu obalu Dunava i danas je u njemu smješten Gradski muzej Vukovar. Unutar muzeja smješteno je mnogo oružja, umjetničkih slika, starinskog namještaja i predmeta te smo u njemu naučili mnogo o kulturi i povijesti Slavonije. Poslije razgledavanja stigli smo do križa na ušću rijeke Vuke u Dunav. Taj je križ podignut 1998. godine na čast i slavu svim poginulima za slobodu Hrvatske. Na njemu su glagoljicom uklesani stihovi Frana Krste Frankopana: „Navik on živi ki zgine pošteno.“ Učenici su zajedno sa svojim razrednicama snimili nekoliko fotografija ispred križa te smokrenuli prema Muzeju vučedolske kulture.

U devetnaest prostorija muzeja bili smo upoznati s cjelokupnom vučedolskom kulturom, a najvažniji dio vučedolske kulture je Orion - najstariji indoeuropski kalendar. Nakon napornog dana otišli smo u disko u blizini hostela te na spavanje da se odmorimo za sljedeći dan.

Sljedećeg dana krenuli smo u obilazak već u sedam sati. Najprije smo posjetili vukovarski vodotoranj koji je za vrijeme rata bio simbol ustrajanja i otpora Vukovara. Unatoč tome što je bio svakodnevna meta neprijateljskih projektila, na njemu se uvijek vijorila hrvatska zastava. Kasnije smo posjetili Spomen-dom Ovčara te samu Ovčaru gdje smo minutom šutnje odali počast svima koji su tamo bili ubijeni.

S Ovčare smo krenuli prema Spomen domu hrvatskim braniteljima. Putem smo vidjeli takozvani „kukuruzni put“ ili „put spasa“ koji je za vrijeme rata bio od velikog značaja jer je bio jedina veza Vukovara sa svijetom.Spomen dom hrvatskih branitelja nalazi se na Trpinjskoj cesti. Trpinjska cesta ili takozvano „groble tenkova“ je jedan od simbola otpora prema neprijatelju jer je tamo za vrijeme bitke za Vukovar uništeno tridesetak neprijateljskih tenkova.Sljedeća etapa našeg posjeta bilo je Memorijalno groblje. Tamo su pokopane mnoge vukovarske žrtve iz rata te mnogi branitelji.Na mjestu masovne grobnice postavljeno je 938 bijelih, mramornih, križeva koji predstavljaju broj ekshumiranih žrtava. Na groblju se nalazi još jedan od simbola Vukovara - „zračni“ križ unutar kojeg gori vječni plamen. Nakon krakog govora o Memorijalnom groblju učenici su zapalili lampione kako bi odali počast žrtvama. Posljednji dio obilaska bio je posjet Memorijalnom domu Domovinskog rata koji je smješten u Vukovarskoj vojarni. Tamo smo imali priliku vidjeti tenkove, avione, bombe, puške iz rata te smo vidjeli kako je izgledao koncentracijski logor.

Naš posjet Vukovaru završava Satom mira koji su vodili poznati hrvatski novinari- Andrija Jarak i Ivana Petrović. Po završetku predavanja održan je kviz znanja u kojemu su učenice naše škole osvojile prvo mjesto.

Ova je terenska nastava ostavila trag na nama te nas podsjetila da nikada ne zaboravimo Vukovar - Grad heroj.

Elena Obrstar, 8.b

Fotografije snimili: G. Šimunec, M. Priher i Martin Hrastić (8.a)

Vukovarske razglednice...

…Vodotoranj me podsjeća na Hrvate koji su se borili za Hrvatsku. Iako su svakodnevno bili napadani, ostali su snažni i nisu gubili nadu…

Vukovarska bolnica je naizgled bolnica poput drugih, ali ona to nije. Tijekom rata ona je bila majka mnogim ranjenima, pružala im je utočište. Nekima je bolnica bila i posljednji dom…

Ovčara. Na osamljenome mjestu. Oko nje tišina. I zemlja odaje počast žrtvama…

Elena Obrstar, 8.b

Čovjek koji jednom posjeti Vukovar opijen je njegovom posebnošću. Posebnošću užasnog i gnjusnog ratnog vihora, posebnošću naših branitelja, posebnošću nevjerojatne kulture i prirodnih ljepota. Svaki Hrvat treba biti ponosan na Vukovar. Treba biti ponosan jer smo se mi, četrnaestogodišnjaci, vratili kući s uvjerenjem da dobro uvijek pobjeđuje zlo.

Anamarija Plantak, 8.b

…Razmišljala sam o Vukovaru, tom predivnome gradu koji je dao život za Hrvatsku. Obuzeo me ponos, taj predivan i dubok osjećaj koji se uvijek javi u meni kada se spomene riječ Hrvatska…

Vukovar. Zasjalo je sunce. Puste ulice kao da mi žele nešto reći, nekome se povjeriti, vratiti silne ljude koji se još nisu vratili u svoje domove…

…Stajali smo na Memorijalnome groblju sa suzom u oku. Sve podsjeća na žrtvu…

Patricija Požgaj, 8.b

 Videozapisi prikazuju ljude koji su bili prisiljeni tražiti novi dom. Dim je bio svugdje, granate su padale, izgledalo je kao pakao. Gledajući videozapis, samo je mali broj učenika primijetio kako zapovjednik, koji nam je držao predavanje, plače. Bilo je teško gledati to sve…

Navečer, kada se opet spustio mrak, saznali smo što se događalo na Ovčari. Ubijanje nedužnih. Mučenje. Sve je to nešto što se nije trebalo i nije smjelo dogoditi.                                                                               

                                  Monika Sokol, 8.b

Ovogodišnji posjet gradu heroja razlikovao se od prethodnih. Prije svega zato jer je organiziran kao dvodnevna terenska nastava. Na put smo, u pratnji svojih razrednica Maje Priher, Martine Sedlar i vjeroučiteljice Gordane Šimunec, krenuli u srijedu, 28. listopada u četiri sata ujutro. U Vukovar smo stigli oko devet sati. Prvo smo se uputili u Memorijalni centar gdje smo poslušali predavanja o Domovinskome ratu i bitci za Vukovar. Na predavanjima smo bili upoznati sa samim početkom rata, saznali smo sve o srpskoj agresiji za vrijeme rata, ali i o njegovu završetku. Uz to, spoznali smo značenje Vukovara za našu Domovinu. Na kraju predavanja vidjeli smo panoramske snimke Vukovara nakon rata. Iako je to tada bio grad sravnat sa zemljom, grad u ruševinama, u njemu je još bilo ljudi koji su nakon više od tri mjeseca skrivanja izašli van iz svojih podruma. Gledajući Vukovar nakon rata, bilo je gotovo nemoguće ne osjetiti žalost i tugu prema Vukovaru i ljudima koji su proživjeli sve te strahote.

Nakon predavanja uputili smo se u Vukovarsku bolnicu, mjesto gdje je za vrijeme rata spašeno, ali i izgubljeno mnogo života. Bolnica je u to vrijeme svakodnevno bila meta napada, no unatoč tome djelatnici bolnice skrbili su o mnogim žrtavama. Na početku obilaska pogledali smo film koji nikoga od nas nije ostavio ravnodušnim. Naime, prikazuje slike ranjenih ljudi, male djece za vrijeme rata, Vukovar u ruševinama... Po završetku filma krenuli smo u daljnji obilazak podrumskih prostorija bolnice. Mnogima od nas bilo je gotovo nezamislivo kako su ljudi u tako malom prostoru živjeli, ali, nažalost, i umirali. Kada smo završili s razgledavanjem bolnice, pješice smo krenuli prema dvorcu Eltz.

Prolazeći vukovarskim ulicama, primijetili smo mnoge kuće koje nakon rata nisu bile obnovljene, te su još uvijek pune rupa od metaka. Dvorac Eltz pripadao je njemačkoj plemićkoj obitelji Eltz po čemu je i sam dvorac dobio ime. Nalazi se uz samu obalu Dunava i danas je u njemu smješten Gradski muzej Vukovar. Unutar muzeja smješteno je mnogo oružja, umjetničkih slika, starinskog namještaja i predmeta te smo u njemu naučili mnogo o kulturi i povijesti Slavonije. Poslije razgledavanja stigli smo do križa na ušću rijeke Vuke u Dunav. Taj je križ podignut 1998. godine na čast i slavu svim poginulima za slobodu Hrvatske. Na njemu su glagoljicom uklesani stihovi Frana Krste Frankopana: „Navik on živi ki zgine pošteno.“ Učenici su zajedno sa svojim razrednicama snimili nekoliko fotografija ispred križa te smokrenuli prema Muzeju vučedolske kulture.

U devetnaest prostorija muzeja bili smo upoznati s cjelokupnom vučedolskom kulturom, a najvažniji dio vučedolske kulture je Orion - najstariji indoeuropski kalendar. Nakon napornog dana otišli smo u disko u blizini hostela te na spavanje da se odmorimo za sljedeći dan.

Sljedećeg dana krenuli smo u obilazak već u sedam sati. Najprije smo posjetili vukovarski vodotoranj koji je za vrijeme rata bio simbol ustrajanja i otpora Vukovara. Unatoč tome što je bio svakodnevna meta neprijateljskih projektila, na njemu se uvijek vijorila hrvatska zastava. Kasnije smo posjetili Spomen-dom Ovčara te samu Ovčaru gdje smo minutom šutnje odali počast svima koji su tamo bili ubijeni.

S Ovčare smo krenuli prema Spomen domu hrvatskim braniteljima. Putem smo vidjeli takozvani „kukuruzni put“ ili „put spasa“ koji je za vrijeme rata bio od velikog značaja jer je bio jedina veza Vukovara sa svijetom.Spomen dom hrvatskih branitelja nalazi se na Trpinjskoj cesti. Trpinjska cesta ili takozvano „groble tenkova“ je jedan od simbola otpora prema neprijatelju jer je tamo za vrijeme bitke za Vukovar uništeno tridesetak neprijateljskih tenkova.Sljedeća etapa našeg posjeta bilo je Memorijalno groblje. Tamo su pokopane mnoge vukovarske žrtve iz rata te mnogi branitelji.Na mjestu masovne grobnice postavljeno je 938 bijelih, mramornih, križeva koji predstavljaju broj ekshumiranih žrtava. Na groblju se nalazi još jedan od simbola Vukovara - „zračni“ križ unutar kojeg gori vječni plamen. Nakon krakog govora o Memorijalnom groblju učenici su zapalili lampione kako bi odali počast žrtvama. Posljednji dio obilaska bio je posjet Memorijalnom domu Domovinskog rata koji je smješten u Vukovarskoj vojarni. Tamo smo imali priliku vidjeti tenkove, avione, bombe, puške iz rata te smo vidjeli kako je izgledao koncentracijski logor.

Naš posjet Vukovaru završava Satom mira koji su vodili poznati hrvatski novinari- Andrija Jarak i Ivana Petrović. Po završetku predavanja održan je kviz znanja u kojemu su učenice naše škole osvojile prvo mjesto.

Ova je terenska nastava ostavila trag na nama te nas podsjetila da nikada ne zaboravimo Vukovar - Grad heroj.

Elena Obrstar, 8.b

Fotografije snimili: G. Šimunec, M. Priher i Martin Hrastić (8.a)

Vukovarske razglednice...

…Vodotoranj me podsjeća na Hrvate koji su se borili za Hrvatsku. Iako su svakodnevno bili napadani, ostali su snažni i nisu gubili nadu…

Vukovarska bolnica je naizgled bolnica poput drugih, ali ona to nije. Tijekom rata ona je bila majka mnogim ranjenima, pružala im je utočište. Nekima je bolnica bila i posljednji dom…

Ovčara. Na osamljenome mjestu. Oko nje tišina. I zemlja odaje počast žrtvama…

Elena Obrstar, 8.b

Čovjek koji jednom posjeti Vukovar opijen je njegovom posebnošću. Posebnošću užasnog i gnjusnog ratnog vihora, posebnošću naših branitelja, posebnošću nevjerojatne kulture i prirodnih ljepota. Svaki Hrvat treba biti ponosan na Vukovar. Treba biti ponosan jer smo se mi, četrnaestogodišnjaci, vratili kući s uvjerenjem da dobro uvijek pobjeđuje zlo.

Anamarija Plantak, 8.b

…Razmišljala sam o Vukovaru, tom predivnome gradu koji je dao život za Hrvatsku. Obuzeo me ponos, taj predivan i dubok osjećaj koji se uvijek javi u meni kada se spomene riječ Hrvatska…

Vukovar. Zasjalo je sunce. Puste ulice kao da mi žele nešto reći, nekome se povjeriti, vratiti silne ljude koji se još nisu vratili u svoje domove…

…Stajali smo na Memorijalnome groblju sa suzom u oku. Sve podsjeća na žrtvu…

Patricija Požgaj, 8.b

 Videozapisi prikazuju ljude koji su bili prisiljeni tražiti novi dom. Dim je bio svugdje, granate su padale, izgledalo je kao pakao. Gledajući videozapis, samo je mali broj učenika primijetio kako zapovjednik, koji nam je držao predavanje, plače. Bilo je teško gledati to sve…

Navečer, kada se opet spustio mrak, saznali smo što se događalo na Ovčari. Ubijanje nedužnih. Mučenje. Sve je to nešto što se nije trebalo i nije smjelo dogoditi.                                                                               

                                  Monika Sokol, 8.b