Osnovna škola "Vladimir Nazor" Sveti Ilija

Lidranovski dnevnik

Hotel Niko

Dolazimo u Šibenik. Naše glavno odredište - hotel Niko. Ulazimo u hotelsku sobu. Ostavljamo putne torbe i izlazimo na balkon – Ježek (plišani), ja i učiteljica. Naslonjeni na balkonsku ogradu udišemo more i uživamo u beskonačnosti plavetnila.
U sobu ulazi Dora, visoka plavokosa djevojčica iz Adamovca. Istih smo godina i zajednički ćemo dijeliti hotelsku sobu. Stvari su posložene na svoje mjesto.
Večernja šetnja uz more, a zatim odlazimo na prvo zajedničko okupljanje učenika, mentora i članova središnjeg odbora Lidrano 2019. Nakon uvodnog govora dobivamo kratke upute o tijeku aktivnosti za vrijeme održavanja Smotre.
Kasnije na večer okupljamo se u Hotelu Ivan na svečanom otvorenju državne smotre Lidrano 2019. Na pozornici se izmjenjuju članovi središnjeg odbora. Obraćaju nam se pozdravnim govorima, čestitaju nam  na uspjehu i zahvaljuju na dolasku. Svečanost se nastavlja prigodnim programom koji nas je oduševio nesvakidašnjom originalnošću, vedrinom i iskrenošću.

U društvu pjesnika i književnika

Novo jutro. Kiša na prozoru. Radost u srcu. Pred nama je veliki dan.
Nakon doručka odlazimo u Hotel Ivan i pratimo pojedinačne i skupne scenske nastupe.
Nešto kasnije ponovo smo u Hotelu Niko. Uskoro započinju okrugli stolovi i naš prvi susret s članovima državnog povjerenstva za literarni izraz.
U dvorani, za stolom ispred nas, sjede pjesnici i književnici: Enes Kišević, Mirela Barbaroša-Šikić, Branko Čegec, Tvrtko Vuković, Evelina Rudan i Miroslav Mićanović. Svatko od njih obratio nam se kratkim govorom. U svakom smo govoru prepoznali nešto posebno. Enes Kišević nam je u svom obraćanju pročitao neke od bezvremenskih stihova o životu i ljubavi. Mirela Barbaroša-Šikić govorila je o utiscima i dojmovima koje su na nju ostavili naši radovi. Branko Čegec  je istaknuo kako poezija nije za stadione, ali da će uvijek postojati određeni krugovi ljudi koji vole poeziju i koji je čitaju. Tvrtko Vuković  je pak zagovarao tezu kako darovitost i ludost idu zajedno, ruku pod ruku te da darovitost mogu prepoznati jedino oni koji su i sami daroviti. Miroslav Mićanović nas je uglavnom zabavljao svojim šaljivim i simpatičnim upadicama. I na kraju, Evelina Rudan. Ona je ustvrdila kako bez dobrog  čitanja nema dobrog pisanja. Da bi se dobro pisalo, potrebno je mnogo čitati.
Zatim je uslijedila svečana podjela priznanja, zahvalnica i Zbornika literarnih i novinarskih radova Lidrano 2019.
Ubrzo nakon toga započele su i literarne radionice. Svaki je književnik za svoju radionicu odabrao šestero učenika. Bila sam odabrana i pozvana u pjesničku radionicu Branka Čegeca. Ah, kako je to bilo uzbudljivo! Podsjećao me na junaka iz neke priče. U mislima sam pretraživala stranice pročitanih knjiga ne bi li ga negdje pronašla, no odjednom sam začula kako izgovara moje ime. Trgnula sam se i pohitala s ostalom djecom na njegovu radionicu.
S književnikom i pjesnikom razgovarali smo o mnogo čemu. Čitali smo svoje pjesme, razgovarali o pisanju, temama i motivima, pjesničkim slikama i rimama.
Po završetku radionice fotografiramo se za uspomenu – čarobni trenutak zaustavljen je u vremenu!
U kasnim poslijepodnevnim satima održana je još jedna radionica koju je vodila Evelina Rudan. Na toj sam radionici učila, pisala, otkrivala, stvarala stihove i slagala rime.
Kakav divan dan! Zavlačim se u pidžamu boje sreće i uranjam u plave snove…

Svečanost zatvaranja smotre

Zadnji dan. Zadnji doručak. Svi smo na okupu. Dora i ja smo nerazdvojne. Odlazimo u Hotel Ivan gdje pratimo svečanost zatvaranja Državne motre Lidrano 2019. Čestitke i zahvale s velike pozornice još su jednom upućene svim sudionicima ovogodišnje smotre.
U nastavku svečanosti uživamo u literarnim i dramskim ostvarenjima koja su odabrana za završnicu Smotre.
U Hotelu Niko čeka nas zadnji ručak, a zatim povratak.
Na samom odlasku prilazi nam pjesnik Branko Čegec. Uz Sretan put izražava nadu da ćemo se ponovo sresti na Lidranu iduće godine.

Pred nama je, dakle, povratak – u oba smjera!

Djeca stvaraju nove svjetove. Velike, svijetle, besprijekorno čiste. Otkrivali smo ih skrivene u njihovim najboljim ostvarenjima. Uz njih smo učili, istraživali, maštali i gradili… Ti mladi talentirani ljudi svojom će ulogom i djelovanjem mijenjati svijet.

                                                     Vaše Lidranovke

                                       Ema Kefelja i učiteljica Danica Detić

Lidranovski dnevnik

Hotel Niko

Dolazimo u Šibenik. Naše glavno odredište - hotel Niko. Ulazimo u hotelsku sobu. Ostavljamo putne torbe i izlazimo na balkon – Ježek (plišani), ja i učiteljica. Naslonjeni na balkonsku ogradu udišemo more i uživamo u beskonačnosti plavetnila.
U sobu ulazi Dora, visoka plavokosa djevojčica iz Adamovca. Istih smo godina i zajednički ćemo dijeliti hotelsku sobu. Stvari su posložene na svoje mjesto.
Večernja šetnja uz more, a zatim odlazimo na prvo zajedničko okupljanje učenika, mentora i članova središnjeg odbora Lidrano 2019. Nakon uvodnog govora dobivamo kratke upute o tijeku aktivnosti za vrijeme održavanja Smotre.
Kasnije na večer okupljamo se u Hotelu Ivan na svečanom otvorenju državne smotre Lidrano 2019. Na pozornici se izmjenjuju članovi središnjeg odbora. Obraćaju nam se pozdravnim govorima, čestitaju nam  na uspjehu i zahvaljuju na dolasku. Svečanost se nastavlja prigodnim programom koji nas je oduševio nesvakidašnjom originalnošću, vedrinom i iskrenošću.

U društvu pjesnika i književnika

Novo jutro. Kiša na prozoru. Radost u srcu. Pred nama je veliki dan.
Nakon doručka odlazimo u Hotel Ivan i pratimo pojedinačne i skupne scenske nastupe.
Nešto kasnije ponovo smo u Hotelu Niko. Uskoro započinju okrugli stolovi i naš prvi susret s članovima državnog povjerenstva za literarni izraz.
U dvorani, za stolom ispred nas, sjede pjesnici i književnici: Enes Kišević, Mirela Barbaroša-Šikić, Branko Čegec, Tvrtko Vuković, Evelina Rudan i Miroslav Mićanović. Svatko od njih obratio nam se kratkim govorom. U svakom smo govoru prepoznali nešto posebno. Enes Kišević nam je u svom obraćanju pročitao neke od bezvremenskih stihova o životu i ljubavi. Mirela Barbaroša-Šikić govorila je o utiscima i dojmovima koje su na nju ostavili naši radovi. Branko Čegec  je istaknuo kako poezija nije za stadione, ali da će uvijek postojati određeni krugovi ljudi koji vole poeziju i koji je čitaju. Tvrtko Vuković  je pak zagovarao tezu kako darovitost i ludost idu zajedno, ruku pod ruku te da darovitost mogu prepoznati jedino oni koji su i sami daroviti. Miroslav Mićanović nas je uglavnom zabavljao svojim šaljivim i simpatičnim upadicama. I na kraju, Evelina Rudan. Ona je ustvrdila kako bez dobrog  čitanja nema dobrog pisanja. Da bi se dobro pisalo, potrebno je mnogo čitati.
Zatim je uslijedila svečana podjela priznanja, zahvalnica i Zbornika literarnih i novinarskih radova Lidrano 2019.
Ubrzo nakon toga započele su i literarne radionice. Svaki je književnik za svoju radionicu odabrao šestero učenika. Bila sam odabrana i pozvana u pjesničku radionicu Branka Čegeca. Ah, kako je to bilo uzbudljivo! Podsjećao me na junaka iz neke priče. U mislima sam pretraživala stranice pročitanih knjiga ne bi li ga negdje pronašla, no odjednom sam začula kako izgovara moje ime. Trgnula sam se i pohitala s ostalom djecom na njegovu radionicu.
S književnikom i pjesnikom razgovarali smo o mnogo čemu. Čitali smo svoje pjesme, razgovarali o pisanju, temama i motivima, pjesničkim slikama i rimama.
Po završetku radionice fotografiramo se za uspomenu – čarobni trenutak zaustavljen je u vremenu!
U kasnim poslijepodnevnim satima održana je još jedna radionica koju je vodila Evelina Rudan. Na toj sam radionici učila, pisala, otkrivala, stvarala stihove i slagala rime.
Kakav divan dan! Zavlačim se u pidžamu boje sreće i uranjam u plave snove…

Svečanost zatvaranja smotre

Zadnji dan. Zadnji doručak. Svi smo na okupu. Dora i ja smo nerazdvojne. Odlazimo u Hotel Ivan gdje pratimo svečanost zatvaranja Državne motre Lidrano 2019. Čestitke i zahvale s velike pozornice još su jednom upućene svim sudionicima ovogodišnje smotre.
U nastavku svečanosti uživamo u literarnim i dramskim ostvarenjima koja su odabrana za završnicu Smotre.
U Hotelu Niko čeka nas zadnji ručak, a zatim povratak.
Na samom odlasku prilazi nam pjesnik Branko Čegec. Uz Sretan put izražava nadu da ćemo se ponovo sresti na Lidranu iduće godine.

Pred nama je, dakle, povratak – u oba smjera!

Djeca stvaraju nove svjetove. Velike, svijetle, besprijekorno čiste. Otkrivali smo ih skrivene u njihovim najboljim ostvarenjima. Uz njih smo učili, istraživali, maštali i gradili… Ti mladi talentirani ljudi svojom će ulogom i djelovanjem mijenjati svijet.

                                                     Vaše Lidranovke

                                       Ema Kefelja i učiteljica Danica Detić

Lidranovski dnevnik

Hotel Niko

Dolazimo u Šibenik. Naše glavno odredište - hotel Niko. Ulazimo u hotelsku sobu. Ostavljamo putne torbe i izlazimo na balkon – Ježek (plišani), ja i učiteljica. Naslonjeni na balkonsku ogradu udišemo more i uživamo u beskonačnosti plavetnila.
U sobu ulazi Dora, visoka plavokosa djevojčica iz Adamovca. Istih smo godina i zajednički ćemo dijeliti hotelsku sobu. Stvari su posložene na svoje mjesto.
Večernja šetnja uz more, a zatim odlazimo na prvo zajedničko okupljanje učenika, mentora i članova središnjeg odbora Lidrano 2019. Nakon uvodnog govora dobivamo kratke upute o tijeku aktivnosti za vrijeme održavanja Smotre.
Kasnije na večer okupljamo se u Hotelu Ivan na svečanom otvorenju državne smotre Lidrano 2019. Na pozornici se izmjenjuju članovi središnjeg odbora. Obraćaju nam se pozdravnim govorima, čestitaju nam  na uspjehu i zahvaljuju na dolasku. Svečanost se nastavlja prigodnim programom koji nas je oduševio nesvakidašnjom originalnošću, vedrinom i iskrenošću.

U društvu pjesnika i književnika

Novo jutro. Kiša na prozoru. Radost u srcu. Pred nama je veliki dan.
Nakon doručka odlazimo u Hotel Ivan i pratimo pojedinačne i skupne scenske nastupe.
Nešto kasnije ponovo smo u Hotelu Niko. Uskoro započinju okrugli stolovi i naš prvi susret s članovima državnog povjerenstva za literarni izraz.
U dvorani, za stolom ispred nas, sjede pjesnici i književnici: Enes Kišević, Mirela Barbaroša-Šikić, Branko Čegec, Tvrtko Vuković, Evelina Rudan i Miroslav Mićanović. Svatko od njih obratio nam se kratkim govorom. U svakom smo govoru prepoznali nešto posebno. Enes Kišević nam je u svom obraćanju pročitao neke od bezvremenskih stihova o životu i ljubavi. Mirela Barbaroša-Šikić govorila je o utiscima i dojmovima koje su na nju ostavili naši radovi. Branko Čegec  je istaknuo kako poezija nije za stadione, ali da će uvijek postojati određeni krugovi ljudi koji vole poeziju i koji je čitaju. Tvrtko Vuković  je pak zagovarao tezu kako darovitost i ludost idu zajedno, ruku pod ruku te da darovitost mogu prepoznati jedino oni koji su i sami daroviti. Miroslav Mićanović nas je uglavnom zabavljao svojim šaljivim i simpatičnim upadicama. I na kraju, Evelina Rudan. Ona je ustvrdila kako bez dobrog  čitanja nema dobrog pisanja. Da bi se dobro pisalo, potrebno je mnogo čitati.
Zatim je uslijedila svečana podjela priznanja, zahvalnica i Zbornika literarnih i novinarskih radova Lidrano 2019.
Ubrzo nakon toga započele su i literarne radionice. Svaki je književnik za svoju radionicu odabrao šestero učenika. Bila sam odabrana i pozvana u pjesničku radionicu Branka Čegeca. Ah, kako je to bilo uzbudljivo! Podsjećao me na junaka iz neke priče. U mislima sam pretraživala stranice pročitanih knjiga ne bi li ga negdje pronašla, no odjednom sam začula kako izgovara moje ime. Trgnula sam se i pohitala s ostalom djecom na njegovu radionicu.
S književnikom i pjesnikom razgovarali smo o mnogo čemu. Čitali smo svoje pjesme, razgovarali o pisanju, temama i motivima, pjesničkim slikama i rimama.
Po završetku radionice fotografiramo se za uspomenu – čarobni trenutak zaustavljen je u vremenu!
U kasnim poslijepodnevnim satima održana je još jedna radionica koju je vodila Evelina Rudan. Na toj sam radionici učila, pisala, otkrivala, stvarala stihove i slagala rime.
Kakav divan dan! Zavlačim se u pidžamu boje sreće i uranjam u plave snove…

Svečanost zatvaranja smotre

Zadnji dan. Zadnji doručak. Svi smo na okupu. Dora i ja smo nerazdvojne. Odlazimo u Hotel Ivan gdje pratimo svečanost zatvaranja Državne motre Lidrano 2019. Čestitke i zahvale s velike pozornice još su jednom upućene svim sudionicima ovogodišnje smotre.
U nastavku svečanosti uživamo u literarnim i dramskim ostvarenjima koja su odabrana za završnicu Smotre.
U Hotelu Niko čeka nas zadnji ručak, a zatim povratak.
Na samom odlasku prilazi nam pjesnik Branko Čegec. Uz Sretan put izražava nadu da ćemo se ponovo sresti na Lidranu iduće godine.

Pred nama je, dakle, povratak – u oba smjera!

Djeca stvaraju nove svjetove. Velike, svijetle, besprijekorno čiste. Otkrivali smo ih skrivene u njihovim najboljim ostvarenjima. Uz njih smo učili, istraživali, maštali i gradili… Ti mladi talentirani ljudi svojom će ulogom i djelovanjem mijenjati svijet.

                                                     Vaše Lidranovke

                                       Ema Kefelja i učiteljica Danica Detić